Ljeto je poprimilo pomalo jesenske boje, ali još Uvjek se moglo kupati. Rena i Luka su to koristili skoro svaki dan nakon Lukine škole. Luka je obožavao plivati i roniti. Ko žaba, stalno u moru, gore dolje, stalno nešto izranjao i kod Rene na ručniku se skupljalo svašta nešto toga.
Rena sjedila u plićaku i sitnim šljunkom masirala noge. Prirodni peeling. Noge imala glatke Ko bebina guza. Često gledala horizont mora, tu i tamo ugledala Alenovu jahtu. Najprije njoj malo želudac poskočio, ali s vremenom sve manje.
Ništa nije znala o njemu, nije se ništa javljao, ali to mu je obiti i rekla. Njen život se vratio u balans kako je željela.
Sav njen fokus bio na posao. Imala je dosta klijenata, sa kojima imala dogovore za poslije sezonske obilazke kuca, koje su na prodaju. Voljela je taj dio posla vise od papirologije.
Njen sef je bio jedan gospodin u godinama, koj je agenciju pokrenuo prije vise od 30god. Ljepo je radio, stvorio brend i sve bazirao na osobnom kontaktu i maksimalnoj posveti svojim klijentima.
Tako se je upoznao i sa Nat, kad je ona pokretala svoje prve dvije slastičarne, bila najprije u najmu u njegovim prostorima, kasnije otkupila. Skupa su onda pokrenuli i izgradnju kuca sa stanovima, pa tako je Rena i došla do stana. U zgradi gdje živi je Nat vlasnica pola stanova .Sve u Ljepom poslovnom partnerstvu sa Johnnym, kako od milja zovu Stjepana, njenog šefa.
Kad se Johny povukao sa aktivne prodaje u agenciji, taman je Rena tražila posao da se makne s broda. Na vratu rastava, kraj sezonskog joba, nije znala kuda kamo a morala se snaći. Nataša njoj ponudila jedan stan sa počekom stanarine i razgovarala sa Johnny, dali nebi prepustio vodenje agencije Renati. Renata nije imala nikakvog iskustva u tom poslu, ali njena najveća prednost bilo odlično poznavanje engleskom i ruskog jezika. Johny odmah pristao. Prvih par mjeseci su radili skupa i onda je Rena sve preuzela. Snašla se fantasticno. Nastavila u duhu Stjepanove vizije, osobni kontakt sa svakim klijentom i to njoj donijelo uspjehe. Nekoliko dobrih prodaja, ljepe provizije su njoj donjele financijski stabilitet. Vratila dugove za najam Nat, kupila auto i predahnula od briga.
“Lukinjo! Ajmo doma, sunca već skoro nema” – viknula na sina. “Mama, sta ćemo jesti?? -upita on
“A eeeee!! Do sada nisi bio gladan a?” – smije se Rena. “Naručimo pizzu!! Plis Plis Plis!!” – žica se mali. “Pospremi svoje stvari, Razmislit ću. Idemo!”
Još u autu naručila pizzu. Blago njoj, zlatno djete, nema s njime probleme. Voli on sve šta skuha. Pa svakotoliko mu izađe na želju.
Došli doma, pojeli pizzu.
Luka se spremio u školu, Rena pripremila odjeću za sutra.
Sutra ima poslovni ručak sa jednim investitorom i njegovom ženom. Žele kupiti dvije parcele za ugradnju stanova. Nije prvi put sto s njima radi, ali Uvjek bila s Johnym. Sada je posao na njoj. Naravno, kako njoj Johny rekao: “možeš ti sve sto poželiš, ali ako ti tihi glas šapne da me nešto pitaš, zovi me i u ponoć!”
Upalila TV. Odmah dotrčao Luka u pidami i zavalio se s mamom na kauč. Zagrljeni su skupa pogledali neke smiješne serije i onda Luka posao na spavanje.
Rena isključila zvuk TV, pustila samo sliku i ispružila se.
Ovako na večer se sjeti događaja na kauču. Prošao je val uzbuđenja njenim tjelom. Od tog večera je sve u njoj puno življe nego do tada. I ako se vratila u svoju uhodanu rutinu, neke stvari su se itekako promjenile. Tjelo se počelo dozivati vise pažnje. Čak se ulovila na plaži kako skrivena iza sunčanih naočala uziva u pogledu prema nekim mladićima koji su igrali beach voley. Skuzili su je i prepucavali su se jedan preko drugog. Renata se smijala u sebi , sa kakvom elegancijom i bez
srama gleda prema njima. Na kraju se samo digla i bacila u more i otplivala svojih po sata. Kad izašla s vode van, vise njih nije bilo.
-možda su došle po njih djevojke- pomislila ležeći na kauču.
Pa da, šta ona blesava, gleda mlađe muškarce. Poludjela skroz. Sve je Alen kriv! Ipak je ostavio neki mali nemir u njoj.
Ugasila TV, pogledala Luku kako spava i otišla u kupatilo. Koža njoj bila mekana od peelinga, ali suha. Počela se mazati kremom. Gledala kako bijela boja nestaje i kako njoj to godil.
Kad si je stavljala kremu na grudi, spontano povedala u ogledalo. Prolazila dlanovima preko njih i u sjećanju vidjela Alenove ruke. Refleksno uzdahnula. Bradavice reagirale u roku odmah!
-ma smiri se!!- tekla sama sebi.
Navukla pidamu ugasila svjetlo i zavukla se pod plahtu svog kreveta.
Mora se naspavati, mora misliti na druge stvari. Sutra ima pregovore vrijedne velikog novca, a ona se tu mazi kremom. E budale!!!
Nasmijala se sama sebi i prisilila se zaspati.
Jutro kao svako drugo borba sa Lukom da se digne s kreveta.
Rena je skočila kod njega na krevet i skakala po krevetu da ga probudi. “Ajde Ajde Ajde Ljencino!!!! Jutro jeeeeeee!! Diži seeeee!!”
“Ma a a ma, ma maaa! Nee ee”- Smije se pospanko. “Ajde zlato, Škola zove!! Moramo se pokrenuti”
Rena pripremila doručak za sina i krenula navlačiti trenirku. “Ne ne mama, danas idem sa biciklom. Marin dolazi po mene.” “Šta da?? A kad si mi to mislio reci?”- stala se oblacitiy
“Eh” – Luka se Češka po kosi “zaboravio sam..”
“Ok, onda se ubrzaj… još se nisi oprao! Svako jutra ista priča, šu šu!!!”- gura ga Renata u kupatilo…
Za nekoliko minuta mahnula dečkima kroz prozor a oni su krenuli u školu. Bas njoj pasalo da ne mora u auto i voziti Luku, može si bolje isplanirati dan.
Uzela Moku s kavom i izašla iz stana. Popela se na drugi kat, pokucala i ušla u stan, gdje je nju dočekala vesela crna dlakavica.
“Ej Bella, Di ti je gazdarica??”
“Šta se suljas drugima u stan?” – čuje se Nataša iz spavaće. “Jutro spavalice, donijela sam kavu”
Rena uzme šalice, sipa kavu i mlijeko i dolazi u sobu kod prijateljice. “ Kava u krevet..”
“Ahaaaa, šta ti treba?” – rasteže se Nat. “Luka”
“Aaaaaa, treba ti čuvanje tog malo đubreta! “- kaže od milja Nataša i uzima Šalicu kave. Rena njoj samo namigne.
“Imam onaj ručak. Za parcele. Neznam do kada. Pa da nisam u stresu.” “Da da, rekla si mi. Nemaš frke ja san se doma danas.”
“Tnx” kaže Rena i zavali se u krevet kod Nat. “Moram se fokusirati. Mislim mi još Uvjek bježe”
“Kad me ne slušaš!! Već sise mogla bubnuti nekoliko puta! Neznam Ca čekaš”- opere je. “Uf, mozak mi je nabrijan a ne tamo gdje trena biti”
“Lipoto moja, sve mora biti u ravnoteži. I mozak i vona. “ -pokaže salicomNatasa prema lonu. “Nema sritnjih trenutaka od dobrog orgazma”
“Dobro si rekla! Naglasak na dobar orgazam. Ko da ga možeš dobiti Uvjek”- Neda se Rena. “E moja… tribas znat uživati “
Nat se digla i krenula u kupatilo.
Rena vratila šalice u kuhinju i čekala da se i prijateljica pojavi. Pojele doručak i Bella se je već zicala sa u setnju.
“Ajde, idem s njom van, pa dolazim kod tebe da te sredimo za danas”
Rena se istuširala i zamotana u ručnik izašla iz kupatila. Taman preko prozora vidjela Nat kako se vraća sa Bellom u zgradu. Otvorila ulazna vrata i čekala da uđu.
“Sta ćeš obuci?” – pita Nat.
Nat je imala savršen ukus. Uvjek pogodila tajming njenog outfita da izgleda bas tako kako određena situacija zahtjeva. Od posla do zavođenja njenih komada.
Nikad ne pre vulgarno ali Uvjek savršeno ženstveno .
Rena se voljela s njom posavjetovati. Pogotovo kad je izašla iz uniformne odjeće prošlih poslova u kreativan posao sa nekretninama.
“Klasika. Crna majca, smeđa suknja kao imitacija kože, štikle..” – pokazuje Nataši. “Koje štikle?”
“Ove. Kao gepard.”
“Uuuuu, lajkam!” – kaže ona “ipak si već nego naučila” Smije se. Nat se zavalila na krevet i gleda pripremljen outfit od Renate.
Rena otvorila ladicu i vadi donje rublje za se obuci. Pamučne gaćice i lagan ljetni grudnjak. “Ca to stavljaš na sebe???!!”- viknula Nataša
“Šta šta?” -upitala Renata.”donje rublje.”
“Ca takove?? Ma nema šanse!”
“Ma daj, šta mu fali, udobno je, mekano, ne vidi se!”
“A Ca se mora vidit da staviš Ljepo??! Pa ne stavljaš ga za nekoga ali za sebe!! Da se osjećaš moćno i ženstveno i nenadjebivo!!” – skočila nat kod Rene i uzela njoj dvije pamučne krpe s ruke i bacila Nazad u ormar.
“Di ti je ono Ca smo skupila kupile?” – kopa reni u ladici.
“Ma tu. “ izvukla Rena čipkasti komplet s druge strane ormara. “To vrži odmah ma sebe!!”
Rena si je stavila push up grudnjak ok mekane crne čipke. I naramenkce su bile posložene sa tankom čipkom da se ne zarezavaju u kožu.
Grudi su njoj predivno stajale u njemu.
Gaćice su bile polu tange, sve samo čipka, koja krojem naglašavala ljepu oblinu njene guze. “E to te pitam!” – rekla zadovoljno Nataša.”jel se osjećaš drukčije?”
“ a znaš da da!! “ gledala se Rena kroz pritvorene oci u ogledalu. “Bas dobar kompleti!”
“Jebozivan! Je tako Bella?”
Bella je podigla glavu kad čula svoje ime ali živo njoj se fućkalo sto je Rena obukla.
Žene su se počele smijati.
“Ca tebe briga, je tako! “ pomazila je Nat. “Hremo doma!” “Sretno komad!! Javi. I me brini za luku!”
Rena se sama na miru dotjerala za sastanak. Osjećala se dobro u svom tijelu sa odjećom koju izabrala. Nije imala tremu. Ali se zna sjetiti Stjepanovih rijeci: “Razlike su u sitnjicama i tajming je bitan!”
Uzela stvari, sjela u auto, stala kod ureda. Sve papire za današnji sastanak imala spremne na njenom stolu. Dok je pakirala u poslovnu torbu, netko je pokucao na vrata.
“Da?”- rekla je automatski.
U ured je ušao muškarac. Ne previše visok, ali njegov stav nadmašio sve centimetre koje su mu falile.
“Dobar dan želim! “ – zatvorio vrata. “Izvolite?”
Muškarac se pomalo približavao prema Reni mjerkajuci je od stikla do glave. Onda stane sa pogledom u oci.
“Gospođa Rakić?”-upita.
“Da izvolite” – ispruži se Rena u svojoj visini i štiklama.
Muškarac je gledao u Renu sa neskrivenim divljenjem.sve bilo u tom pogledu. Poštovanje i nije skrivao da ga je njena pojava zatekla.
Ispužio je ruku- “Alexander Reise”
Rena se s njime rukovala i stisak ruke je malo duže trajao nego stoje očekivala. Popustila stisak i pogledala da u oci. On je još Uvjek iznenađen gledao u nju.
Napokon njoj pustio ruku.
“Radim za firmu koja se bavi održavanje nekretnina za strance. Čuli smo se preko maila. Firma Hause consalting.”
“A da da”- rekla Rena. Zanimljiva ponuda s Vaše strane. Samo sad mi je nezgodan trenutak.” Dovršila spremanje papira i dala do znanja da je na odlasku.
“Naravno” – rekao je Alexander.- “ Nisam se najavio. Bio sam u blizini.”
Otpratila ga do vrata “Možete li me nazvati sutra?”
“Svakako gđa. Rakić veselim se!” – dodao.
Rena ga je iznenadeno pogledala i uvidjela Samopouzdan smješak.
“Čujemo se sutra!”- uputio joj jedan pogled odobrenja njenog izgleda, okrenuo se i krenuo prema autu.
Rena je trenutak stajala i gledala i njegovom pravcu. Iskreno njoj godio ovaj neverbalni kompliment. To je valjda i trebala. Duboko udahnula, zaključala ured i puna samopouzdanja krenula prema svome autu.
Spremna je odraditi do sada najveći projekt u ovome poslu.
Ušla u restoran gdje nju konobarica dovela u odvojen dio, gdje su je već dočekali njeni klijenti. Njemački bračni par, Olaf i Nicol sa kojima se već bila poznavala preko Johnyja i njihov arhitekt, mlad i nadobudan Ralf. Ralf je bio zgodan dečko oko 33 godine, radio je sa Olafom već dosta godina, projektirao je njima sve njihove zgrade i kuće. Bio malo pre potentan sto se Reninog ukusa tiče, ne samo u rukopisu projekta ali i kao čovjek. Šarmirao je Renu odkad su se upoznali i to uopće nije skrivao. Reni znalo biti ponekad neugodno od njegovig pogleda.
Jedino oruzije koje je koristila je bilo, da mu nijedala bado. Fokus Uvjek usmjerila prema Olafu i Nicol , čak vise prema njoj. Nema potrebe da izazove neke nepotrebne reakcije i pogrešna shvaćanja.
“Hi”- pozdravila se.
Olaf se digao od stola, pristupio je kod nje , pružao ruku i poljubio dva puta u obraz. “Kako si Renata? Izgledaš jako Ljepo danas”
“Hvala”. – odgovorila je i već se pozdravljala sa Nicol. “Drago mi je vidjet te.” – kaže ona.
Ralfu je podala ruku ali ostala na sigurnoj udaljenosti od njega. “Renata Renata!”- kaže Ralf i poljubi njoj ruku.
Boze da ti znaš koliko upravo stvaraš suprotan dojam od Onoga sto misliš da postizes! Pomislila je i sjela nasuprot stola, bliže kod Olafa.
Olaf je stvarno bio muškarac koj prati sve oko sebe, modu, trendove,jako jako sposoban i karizmatičan. Za muškarca je bio dosta visok, sportsko tjelo, ruke od ramena do zapešća tetovirane, možda se spajala tetovaža na prsima, ali to Rena nije mogla ogometnuti. Uska košulja njoj branila u pogledu. Kosu imao plavu, sa strane obrijanu a gore prema Nazad repić. Jako dobro mu stajao taj look.
Nicol bila u skladu s njime. Negdje između rokerice i barbike. Savršeno tjelo, sitna ali vrckava. Duga plava kosa, preplanuo ten. Savrsen make up, ali ništa pretjerano sto se tiče umjetnih trepavica ili napućenih usna. Sve imala svoje, i jako Ljepo se brinula o tome.
Rena je zaključila da je sigurno dosta mlada od Olafa, ali zajedno su izgledali vrlo skladno.
“Rena , kako si? Vidim da si uspjela na more ove godine.”- krenula Nicol ispitivati. “Zanimljivo ljeto?”
Rena sa lagano nasmijala. Uglavi njoj krenule slike jahte, noćnog kupanja, scena sa njenog kauča
.
“Pa ništa posebno. Kupanje u plićaku sa sinom, te po koj aperol usput”- rekla mirno. Iako imala osjećaj, da njoj Nicol vidjela sve , na šta je pomislila.
Tako su proveli kratko vrijeme u laganoj konverzaciji dok su pripremali papire na stolu. Olaf meduvremeno naručio za svih ručak cca za sat vremena i krenuli supregledava dokumentaciju šta je Rena pripremila, uspoređivati gabarite parcela sa projektima koje je Ralf pripremio. Sve se slagalo i zgrade čak Ljepo pasale u okolinu. Izgleda da je Nicol malo vise uplela prste u sve to i zadala Ralfu neka ograničenja. A imalo to i smisla.
Doradili su sitnice u ugovoru i Olaf je dao zeleno svjetlo Renati.
To je to! Pomislila je. Uspjela je! Vrištala u sebi. Svi su izgledalo zadovoljno.
Pripili časom bijelog vina zaključak posla i riješili stol papirologije da njima napokon mogu servirati ručak.
Nije Stjepan Bzvz rekao:”Dušo,dobar posao se najbolje sklapa u oštariji!”
Jelo bilo ukusno. Slasno. Valjda se Reni otvorio apetit kako odradila sve kako treba. Jedva čekala da obavjesti Johnija. Izašla malo na zrak prije deserta i nazvala ga.
“Dušo!”- javio se.
“Sto ti se jede danas, sutra, preksutra?- upita ga Rena. “Samo najbolje i domaće!”- odgovorio je on.
“Može! Častim!”- rekla Rena. “Nisam ni sumnjao dušo!”
Voljela je njegovu mirnoću, dubok baršunasti glas. Znala je, da je nju spasio. I ona mi sada vraća nastavkom rada njegov višegodišnjeg truda. Bila ponosna na sebe i Johny isto.
Sa osmjehom na licu je krenula sa terase unutra kad se sudarila sa Ralfom. “Svaka čast ljepoto!- rekao je. “ dobro si pripremila teren”
“Hvala.” -umanjila smješak Rena i pokušavala proci kraj njeg.
Primio je nju za lakat i nagnuo prema njoj.
“Mogli bi smo skupa proslaviti. Tvoje i moje ideje”
Rena nije ni odgovorila samo je prokliznula dalje. Vidjela je da sve promatrala Nicol. Ufa, pomislila, valjda će shvaćati situaciji. Žensko je, mora njoj biti jasno.
Kad je konobar nako deserta ponudio još neki aperitiv, Nicol spretno reagirala:
“Renata, ja i Olaf imamo još jednu molbu vezano za našu kuću, pa ako si za, mogli bi kod nas na
času nečega da ti kažemo neke naše ideje”
Olaf je samo sutki kimnuo glavom i na Ralfu se vidjelo da su njegovi planovi spriječeni. “Može, zašto ne, nemam drugih obaveza. Cijelo dan sam si za vas bila izdvojila”
Kad je izgovorila te rijeci, Ralfu su potonule lađe. Sad je imao priliku da napokon zbari Renati ali Nije mu nikako SLO pod ruku.
Izašli su iz restorana, Rena i Ralf su se pozdravili. I svako sjeo u svoj auto. Rena pratila s autom Olafa. Nazvala Nat.
“Mamaaaaa, mamaaaaa! Pečemo palavinkeeeee!! – derao se Luka i pozadini. “Iiiiiiii????” Pita nat. Jel pijemo????”
“Daaaaaaa! “ viknula Rena. Riješeno je!!”
“Svaka čast zmaju, znala sam!” “Eeee, sretna sam,” kaže Rena. “Tako i treba”
“Samo , nat? Moram još kod Olafa i Nicol, još nesto trebaju. Jel možeš još sa lukom?” “Ne sekiraj se ti ništa!! Samo radi Ženo, iu radu i u sexu je spas”
Rena se smijala. Super se osjećala. Sve je nekako klizilo u dobrom pravcu.
Takav osjećaj imala s Alenom. Od tada se trudi da ne zaboravi kako je to dobro i kako treba nastavljati održavati taj feeling.
