Tena Lebarić Rašković - Od snova do zvijezda • The Flow • To smo Mi •

Tena lebarić Rašković mobing hnk prosvjed

Tena Lebarić Rašković, rođena Zagrepčanka, supruga i majka dvoje prekrasne djece, trenutno zaposlena kao članica zbora HNK a u slobodno vrijeme veliki entuzijast fotografije, poezije i umjetnosti općenito.

U Zagrebu je završila dva fakulteta i to na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, jedan za violončelo i drugi za operno pjevanje. Ova nagrađivana violončelistica i operna pjevačica, u zadnje vrijeme osvojila je nagrade i iz područja poezije, te uskoro priprema i izlazak svoje prve zbirke pjesama.

Aktivno je sudjelovala u Petrinji i Sisku pomažući u nekoliko navrata stradalima od nedavnog potresa.

Javno se bori protiv mobinga u HNK – zastupajući sve one koji su diskriminirani, mobingirani, ili na bilo koji način dovedeni u opasnost po zdravlje i život na radnom mjestu https://www.facebook.com/hnkprosvjed/videos/1255734621488770/

Nedavno se okušala i u profesionalnoj fotografiji, što se pokazalo kao samo još jedan od njenih mnogobrojnih talenata, a priču o tome kako je to sve krenulo donosimo Vam u nastavku.

• Tena kako ste došli na ideju da napravite svoj foto studio i čime se inače bavite?

Fotografija je moja velika ljubav od kad znam za sebe, još kada sam išla u Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn – ŠPUD, iako sam išla na slikarstvo oduvijek me privlačila činjenica zauvijek zaustavljenog trenutka spremljenog upravo u fotografiju. Taj misterij igre svjetla i sjene, traženja pravog kuta gledanja i izbjegavanja nekih pravila te više posvećivanje samom umjetničkom dojmu- jer kako neki kažu – svaka fotografija je fotografija – je za mene uzbuđenje i divljenje životu samom. Inače sam akademska glazbenica, operna pjevačica i čelistica, radim u HNK gdje sam također imala prilike fotografirati kolege na predstavama u kostimima, a također i iza scene u garderobama gdje su katkad nastajale puno životnije fotografije skidanja šminke nakon predstava ili izrazi olakšanja i ponosa zbog izvrsno odrađene predstave a kolege su me nebrojeno puta tražile da ih bas ja fotografiram jer iz njih izvučem ono najbolje što ponekad ni sami ne znaju da u sebi nose.

tena lebarić rašković intervju

• Predivno je kad vidimo da netko ovako pretvori svoju strast u hobi a često iz toga izraste i pravi business. Čemu se Vi nadate u budućnosti i imate li planove za širenje ovoga kao poslovanja?

Zaista, ovo je moja strast i iako danas postoje izvrsni pametni telefoni s kojima se uz razne filtere i dobro oko mogu napraviti izvrsne fotografije, trenutak kada sam uzela pravi foto aparat u ruke ne može se s tim usporediti. To je izraz poštovanja prema cijeloj jednoj umjetnosti za sebe, umjetnosti iz koje je nastao film, a proces nastanka i kvaliteta same fotografije je neusporediva. Apsolutno bih željela nastaviti u ovom smjeru, noseći foto aparat uvijek sa sobom jer uvijek se može fotografirati i uvijek se treba tražiti savršena fotografija. Ne mislim ovdje nikada prvenstveno na kvalitetu procijenjenu pixelima već upravo na ono sto nas ostavlja bez daha – na umjetnost.
Ne razmišljam trenutno o širenju u smislu prostora jer eto možda je baš i simbolično da krećem iz jedne šupe, koju sam pretvorila u taj prvi studio- otud i ime Photo Shoopa kao igra riječi photoshop i šupa. Kreativnosti ne manjka na svakom koraku. Dakako širenje u smislu potencijalnih klijenata je uvijek dobro došlo i tome se neću opirati jer nemam predrasuda ni u kojem smislu.

tena lebarić rašković intervju

• Imate li još koji hobi osim ovoga?

Hobija imam na pretek, pišem erotsku poeziju i pripremam izlazak prve zbirke pjesama, na Instagramu sam često gost live poetry reading sessions-a, gdje je zaista krug ljudi toliko širok da imam prijatelje iz cijelog svijeta te sam osvojila i neke nagrade za svoju poeziju a kreativna sam i poduzetna te smatram da je to zaista dobitna kombinacija.

• Gdje pronalazite inspiraciju i modele?

Mogu reći da sam zaista povlaštena u smislu da imam pristup kazalištu, kostimima, sceni, instrumentima, dolazim iz umjetničke obitelji u kojoj je svakodnevno na stolu pored kruha bilo tempera i ulja, platna su se napinjala i još se napinju, kiparilo se i restauriralo, pjevalo, komponiralo, pisalo i razglabalo o svemu, te se prije svega jako puno razgovaralo i promišljalo.
Zanimljiv detalj vezan za ovog modela kojeg sam fotografirala ; u Hrvatsku ga je dovela ljubav – djevojka mu je odavde a on je nedavno odradio par scena u filmu sa Nicolasom Cageom koji je sniman u Dubrovniku. Zgodna je priča da je on iz Etiopije a baš taj dan kada sam ga fotografirala, sa ovim šalom koji ima boje te zemlje je dan kada oni slave činjenicu da nisu kolonizirani. Taj dan se zove Adwa victory day ( On the first day of March 124 years ago, traditional warriors, farmers and pastoralists as well as women defeated a well-armed Italian army in the northern town of Adwa in Ethiopia. The outcome of this battle ensured Ethiopia’s independence, making it the only African country never to be colonized.)

• Da li ste se kada educirali za fotografa i kako ste zapravo ovako majstorski savladali tehniku? Što mislite da je bitno za dobrog fotografa?

Službeno se nisam educirala za fotografa, ali imam profesionalce za prijatelje, već sam spomenula da sam cijeli život okružena umjetnicima, i danas sa novom generacijom aparata nije nemoguće nikome savladati tehniku. Ono što je bitno je želja, strast, istraživanje i oko za detalje. Treba biti perfekcionist u ispunjenju onoga sto želite reći fotografijom. To je sve što je potrebno a i primjenjivo je na sve aspekte života. Ne cjepidlačiti ali nikada ne biti suhoparan, dosadan ili pokušavati kopirati nečiju tuđu energiju kroz ideju. Ljepota svake umjetnosti je upravo u činjenici da je svatko od nas jedinstven pa samim tim i umjetnost koju stvara može i mora biti jedinstvena.

• Koju opremu koristite? Obrađujete li fotografije?

Dobro sam se opskrbila u jednom predivnom dućanu sa dušom u kojem su toliko nesebični sa informacijama i savjetima da je to divno i rijetko u današnje vrijeme. Ako smijem, moram ih iz reklamirati- dućan se zove Prizma (Špansko 22) a foto aparat kojeg trenutno koristim je Nikon Z50. Zatim koristim ovo svjetlo: Godox FV150 High Speed Sync Flash LED Light, te Fomei softbox ex recta 65x85cm lastolite refleksna ploha 95cm / silver – gold. Naravno morala sam kupiti i stativ za svjetlo a pozadinu nisam kupila nego sam sama obojala zid u tamno sivu.

Jer se na taj način kad mi “dosadi” ta podloga mogu igrati bojama i opet prefarbati u nešto drugo te dobiti efekt koji poželim. Također imam jedan jako vrijedan predmet koji podsjeća na svijetleće mačeve iz Star Wars-a. To je svjetlo koje osim sto ima cijeli spektar boja ima i mogućnost podešavanja jačine tog samog svjetla pa se zaista možete igrati u beskonačnost počevši od pozicije gdje ćete svjetlo postaviti do toga koju boju ćete odabrati :
Godox LC 500R RGB Led light stick.