Tri dana by Daniela Mishovka – Poglavlje prvo

Tri dana by Daniela Mishovka – Poglavlje drugo

Danas će opet biti vruć dan! – pomislila je Rena zatvarajući balkonska vrata. Spustila je tendu da

vrućina ne ulazi kroz staklo u njen sunčani stan.

-Ovako je bolje! – rekla je sama sebi.

-Što trebam danas sve??

Moram po špezu , moram u grad, moram spremiti maloga za kod tate…

Mmmmm….. imam slobodnu večer danas!! Ajmeeee!! Jedva čekam!!

Sjest ću na balkon, natočiti Aperol i dignuti noge u zrak!

Osjetila je kako se u tom trenu napunila energijom!

-Od večeras tri dana bit će opet samo žena, „mama“ stavlja na policu na odmor.

Hahaha… nasmijala se sama sebi…

Zadnji pogled u stan, sve isključeno, zatamnjeno, zatvara vrata i kreće u paklenu toplinu vrhunca ljeta.
Nakon sat vremena u gradu, ulazi u dućan.

-Hvala Bogu, klimatizirano –

Uzela je košaru i lijeno je vukla iza sebe…nakon par minuta se sjetila: Aperol!! A da, to ne smije zaboraviti. Bitna stavka njezine večere.

-Ej lijepa, kako si danas?- pozdravila je blagajnicu.

-Ej, ciao! Ma luda sam!! Turisti su ko’ muhe bez glave ovih dana, ove vrućine su njima nepodnošljive!! – požalila se…

– Pa isto kao i nama… Dišemo na škrge- nasmijala se Rena.

Stavila je sve u torbu, na vrhu nje smiješio se Aperol i izašla je iz dućana..

Opalila ju je opet poznata toplina u lice, stavila je sunčane naočale i krenula prema autu.

Malo prije njenog auta na podu opazila je neki predmet. Kako je prilazila, oblik nepoznatog dobiva oblik poznatog. Novčanik.

-Ajme, jadan netko, izgubiti tako novčanik! Podigla ga je s poda i odmah je pogledala oko sebe.

Ne vidi nikoga tko ulazi u auto, ne vidi nikoga tko bi nešto tražio.

Na parkingu su se sijali samo vrući metali raznobojnih auta, nema žive duše.

Sjela je u auto, upalila ga, navila klimu da se brzinski rashladi.

Otvara novčanik, traži dokument.

Alen Majorić

Mmm, zgodan!-smije se…

Nije turista, naš je. Ali ajde, bit će lakše naći.

Došla je doma, pospremila špezu, stavila Aperol u hladnjak..

-Lijepo se hladi i čekaj me!!-

-Mamaaaaaa!!! Mamaaaa!!

Si domaaaaa???-

Evo, još par zadnjih „mama“ danas, smije se..

Iz sobe izađe njezin devetogodišnji sin i zagrli je.

-Ciao zlato!! Jaooo, kako si ti jak!! – uzvrati zagrljaj.

-Jesi si spremio sve za kod tate? –

– Ma daa, pa idem samo par dana, možda ćemo samo s biciklom, možda u Istralandiu. Ne zna ni on još kako ćemo se organizirati. – objašnjava ležerno Luka

– Dobro Ljubac, znam da ne ideš na Sibir! – smije se Rena

– Kad će doći tata po tebe?-

-Za 15min…

-Uuuuu, pa onda te još moram malo gnjaviti!! – krenula je prema njemu, stisnula ga u zagrljaj i počela ljubiti gdje god je stigla!!

-Ma mamaaaaaaa, neeeeeeću!! Pusti meeee!!-

Smijao se Luka, ali se nije previše branio….

Voli on otići kod tate, ali mama ima malo luđu narav, a on voli kad se mama jako zeza.

– Ajde, tata zove, zadnji bacio i uživaj! Slušaj i ne slušaj i bla bla bla bla!! Sve znaš!! – otpratila ga do vrata – pozdravi tatu!!
– Hoćuuuuuuu!! – čula je iz dna hodnika.

Vrata su se zatvorila, njen vikend je ovaj tren počeo!
-Šta sad?? – pomislila je – Šta sad prvo.
Novčanik.
Izvadila je ponovo osobnu, utipkala na Fejsu, izašla su 3 muškarca.

Alen Majorić, srednja škola V. Nazora…

Ne, ne, taj je maloljetan…
Alen Majorić- Austrija- ups??

Ne, ne to nije on…
Alen Majorić – 25.6.1987- E, to je on!!
Malo je klikala po profilu, gledala fotografije, čitala statuse, neki su bili smiješni.

Puno slika s mora, s broda, pozdravi od turista…

-Čekaj malo, pa ja ga znam!!

Ušla je malo dublje u albume, povećavala fotke, pregledavala brodove, i sjetila se odakle ga zna.

5 sezona je radila na turističkom brodu kao vodičica i sjeća se mladog muškarca koji je vozio na jahti turiste na privatnim izletima.

Samo su si par puta mahnuli, jednom su se sreli na molu i pozdravili.

Da da, on je, ha ha.

Smije se.

Pa nije prije skužila da je tako zgodan!!

Pa prije nije gledala ni desno ni lijevo…a kamoli muškarce.

Puno toga se promijenilo, ona se promijenila.

Ona je sada sretna.

Otvorila je Messenger i poslala poruku.

Nema ni profilne slike, pa se u poruci predstavila samo kao „pronalazitelj novčanika“.

Nakon par minuta dolazi poruka, s velikim HVALA u prvom planu, s pozivom na pivo, tko god je onaj, tko mu vrati novčanik.

-Ma nema problema- odgovorila je, – mogu se spustiti večeras u luku, pa ću Vam ga donijeti.

-Završavam u 19.00, još jednom hvala!! –

Zatvorila Facebook, posegla u frižider, natočila Aperol.

Malo uranila, ali večeras se mijenjaju planovi.

Odnijet će novčanik i prošetati gradom, malo glumiti turistkinju.

Lagodan hladan tuš!! Kako je to neopisivo ugodno, stajati ispod hladnog tuša dok toplomjer na balkonu pokazuje 32’ C i već je 18.00 navečer…. Nema boljeg osvježenja!

Izašla iz tuša, malo osušila kosu šugamanom , namazala još mokru kožu kremom i gledala kako se pomalo upija i suši na zraku…

Stoji gola ispred ogledala i gleda svoje tijelo. Šira ramena , lijepe još uvijek sportske grudi, malo mekšeg oblika. Struk – trbuh, nema mišića, mekan je, okrugao, nikad vise neće biti nategnut kao da ima 20 godina. Ma nema veze, sve ima smisla na ženskom tijelu, pa i taj trbuščić.

Okrenula se da se pogleda straga.

-Trebala sam se sunčati gola – rekla si je vidjevši bijelu pozadinu.

-Mah, ionako se gledam samo ja, hahaha –

Nasmijala se..

-Lijepa si!- šapnula je sebi u ogledalo.

Polukratka crna kosa, najljepša je neuredna. Samo je prstima prošla , šiške preko čela stavila iza uha, sto je omekšalo izraz njezine široke čeljusti.

Lagana šminka samo, koža je lijepa preplanula, ne treba ništa pretjerivati.

Japanke na noge, lepršavu tutu crnu suknju, heklana vestica dugih rukava, mala torbica s dugom naramenicom- idealno za casual večernju šetnju gradom. Stopit će se s gomilom Talijanki, smijala se u sebi…
Hodala je prema marini. Nebo je pomalo dobilo narančasti miris. Bili su prekrasni oblaci. Gledala je u njih, u sve te oblike, u spektakl zalazećeg sunca.

U marini još nije bilo njegove jahte. Sjela na komad ukrasnog betona u hladovini i gledala horizont. Nakon par minuta stigao je brodom i vezao se. Promatrala je, neprimijećena, pokrete iskusnog skippera, mladog snažnog muškarca… -lijep pogled- pomislila je.

Na jahti je bila neka obitelj, definitivno bogati gosti, s nekoliko cura u dvadesetima. Vjerojatno

kćerke roditelja i njihove prijateljice. Sve su bile u bikinijama. Ne znaš što je bilo otkriveno, a što pokriveno. Vesele, preplanule, glasno su se smijale. Pa naravno, koja je glasnija, ta će ga pokupiti za sebe! Rena se smijala prizoru. Čitala je sve njihove pokrete, svu tu njihovu želju da skrenu njegovu pažnju baš na sebe.

On je bio visok i jak, mišićav, sportaš s bijelim osmjehom. Točno je kužio što cure izvode, nije se branio, očito je već izabrao onu koja ostaje s njim na jahti za ovu noć.

Rena je ustala, izašla iz sjene i krenula prema jahti. Pogledao je u njenom pravcu. Mahnula mu je s novčanikom u ruci.

Nasmijao se i odmahnuo.

Brzo se pozdravio s gostima i krenuo prema njoj.

Vidjelo se iznenađenje na licu mladih zavodnica i kako su promatrale ovu, koja je zauzela njegovu pažnju.

-Ciao! Alen, drago mi je! – pruža Reni ruku na pozdrav

-Ciao – sa smiješkom je odgovorila.
-Evo, izgubljeno-pronađeno-vraćeno! – i doda mu novčanik!

-Ajme, nemaš pojma kako sam zahvalan! – zagrlio ju je snažno.
Smijala se na sav glas.

-Da da, pa eto, sve je dobro završilo! Svi dokumenti su valjda na broju, gledala sam samo osobnu, zbog imena. Pogledaj sam. –

-Ma kako god, samo da ne moram ponovno sve raditi, tamo je uvijek fila za čekati na policiji.-

-Ma daj, pa to je čisti užitak čekati po dva sata – zezala ga je.

Nasmijao se i pogledao je direktno u oči.

-Veseljak!- pomislila je.

-Obećao sam ti biru! Upadaj na brod – rekao je ležerno.
-Molim?? – iznenadila se

-Ne čekaju te one bionde tamo? – kimnula bradom u pravcu curetaka koje su čekale kod jahte.

-Ma jok!! Pomogni mi da ih se riješim!-

I krenuo nazad na mol.

Rena se nasmijala i slijedila ga.

Prošli su kraj zadivljenih mladih cura.

-Da te odvežem na pramcu?- zapitala je Alena koji je krenuo na krmu.

– Ma možeš – odgovorio je.. – i upadaj!

Odvezala barku, popela se na nju, skinula japanke.

-Bye girls!! See you!!- mahnuo je Alen i odmaknuo brod od mola.

Spretnim manevrom se vrlo brzo udaljio od kopna i uputio se prema otvorenom moru.

-Idemo na Rottisassi?- upitala ga je

-Kako znaš otoke? – pogledao je Alen prema njoj.
– Ti se mene ne sjećaš?- smijala se…

-Ja? Tebe? Odakle??-

-Radila sam 5 sezona za turistički brod Sea safari. – odgovorila

-Ma nemoj zezati!! Pa upamtio bih te!-
-E pa očito nisi!- hahahaa smijala se
-Ma ja se sjećam jedne cure, u uniformi, visoka, jaka, plavuša, stalno nasmijana! Pozdravljali smo se. –

-Pa eto, to sam ja! – ceri se Rena
-Ti?- pa imaš kratku crnu kosu, nemaš uniformu, kako da te prepoznam??- zeza se Alen…

Kako je svijet malen.- konstatirao je i vidjelo se na njemu, da mu neke stvari nisu jasne…

Prilazili su otočju Rottisassi, bacio je sidro i ugasio motor. Nastala je tišina. Bili su sami bez drugih brodova, sunce je taman stizalo na horizont.

-Odi na pramac, raskomoti se, donijet ću nam biru –

Rena se popela na pramac, sjela na kušine koji su ostali od gostiju, ispružila noge i naslonila se na naslon…. lice okrenula prema zadnjim toplim zrakama sunca i duboko udahnula.

Dugo nije osjetila taj miris mora i zalaska.. sjetila se svojih dana kad je bila na moru svaki dan…

-Vidim da uživaš- pokrio ju je sjenom Alen

Stajao je iznad nje s dvije bire u ruci i gledao kako se ona u tišini smiješi.

-Ma tko si ti? Ja se tebe ne sjećam!-

Smijala se njegovom izrazu iznenađenja, uzela hladnu biru i otvorila.

-Ja sam ja! – odgovorila je

Sjeo je nasuprot nje, otvorio svoju pivu, popio skoro pola. Vidjelo se da su ga mlađe predatorice malo iscrpile.

-Jesi gladna?- upitao je – mislim da imam dolje koji paket tortilja. Kimnula je.

Sipao je vrećicu tortilasa u plastičnu zdjelu i pomaknuo prema njoj.

-Upravo ispekao!- rekao je pokazavši bijele zube

U zadnji tren svjetla, vidjela je boju njegovih očiju. Zeleno sive, pronicave, žive! Ajmeeeee, koliko života ima u tim očima.

Skinula je sunčane naočale, da bolje pogleda. Sjedio je zamišljen s limenkom bire u ruci i gledao u daljinu.

-Jesi ok? – upita.

Skrenuo pogled prema njoj i nasmijao se. -Nikad bolje!

-Jesam ti prekinula neke planove za večeras?

-Kako misliš?

– Pa, bilo je očito da ti se pružila zanimljiva noć sa bar dvije mlađe bjonde- gledala ga je u oči i ostao je malo zatečen. Na kraju kaže- ma dosta mi je svih tih divljakuša!
-Ma ne vjerujem da nećeš odbiti mlade dame koje ti se nude na pladnju?- veli Rena Ha ha ha – smije se on- ma neću reci da neću..!

– Znam kako to ide-kaže Rena-čitam između redova..

Sunce je skroz nestalo, nebo i more potamnilo. Otišao je po još jednu biru i vrećicu tortilja.

Mjesec se presijavao na površini, tišina je postajala sve vise glasnija.

-Koji je tvoj glavni muv?- Rena prekine tišinu.

-Muv??! – upita iznenađeno

-Pa da, muv, ono kao u filmu Crazy stupid love. Ryan Gosling glumi frajera koji svaku večer zbari u baru neku žensku. Dovede je doma i odglumi glavni muv i cura pada ko kruška njemu u naručje!

-Ha ha ha ha ha , da znam taj film, luda si! Zašto misliš da imam muv?

-Zar nemaš? –

– Što ti misliš?-

– Ja mislim da to nije Dirty Dancing ,hahahaha-

Samo ju je pogledao sa smiješkom i nestao opet na krmu.

Aaaaaa, mijenja temu, faca – pomislila je – prekinuo je razgovor da se ne mora vratiti na temu više. Kako kuži te muške. Svi na istu schemu. Popila je zadnji gutljaj pive i zagledala se u mjesec. Odjednom po boku jahte čuje brže korake. Kad je okrenula glavu, samo krajičkom oka ulovi bijeli mjesec njegove gole guze. Zaletio se trkom na pramac i skočio u more.

Digla se na noge-WTf?? Ha ha ha

Izronio je i veli – evo ti mog velikog muva- Hahahahaha

Nije mogla vjerovati sto je upravo uradio. Ali ni njoj nije trebalo puno da otkopča suknju koja je lagano skliznula po njezinim nogama na gležnjeve, skinula heklanu majčicu i otkopčala grudnjak. Tu se kratko zaustavila, ali samo na kratko, samo da provjeri koliko je daleko od nje, kolika je sada vidljivost. Skinula i taj komad odjeće i sa povikom skočila u tamno plavo more. -wiiiiiiiiiiii!-

Izronila je sa smijehom, voda bila prekrasna! Okrenula se prema njemu. Gledao u njenom pravcu i nešto pričao.

-Šta je?-upitala je

-Ma tko si ti??- upitao ju je

-Ja sam samo ja!- odgovori – šta nije ovo bio tvoj muv?

-Pa je, ali nikad ne skoče za mnom! Uvijek se malo prepiremo i onda se ja vratim na brod i ono, već sam gol pa je sve jednostavno….ne mogu vjerovati što ti sve pričam!! Hahahah, tko si ti ženo??-

Rena se od srca smijala. Ostavila je velikog zavodnika bez teksta i dobro se osjećala. Dapače, predobro se osjećala, čak je morala malo razmisliti, kad se osjećala tako slobodno. Davnih dana, zaboravila je kako je to.

Doplivao do nje da je bolje vidi. -kako to da si skočila?

-Ne znam, tako mi je došlo-

-Lijepo je biti spontan! – kaže i zaroni….

Dugo ga nije vidjela, izronio je tek kod krme.. popeo se gore onako kako ga je priroda stvorila.

Polako je krenula plivati. Bila je sama u moru, pa se okrenula na leđa i malo plivala leđno.

Nebo je bilo puno zvijezda. Prepuno! Pa da, kolovoz, vrhunac kada padaju. Željela bi da vidi jednu, da poželi želju. E sad baš nema nijedne.

Nije ni skužila da je već blizu broda kad je ugledala pramac i njega kako je naslonjen na ogradu i promatra je .

-Hej ti! – viknula je- zvijezde su prema gore, ne prema dolje!

Samo se nasmijao.

Dočekao ju je na krmi. Imao je šugaman oko struka. Pružio je ruku da joj pomogne.

Plivala je na mjestu i rekla:

-Hej, pa ti si photshopiran!!-

Prošao si je dlanom po prsima i trbušnim mišićima.

-Nemoj me zezat!-

-Ma kako te zezam? Kao da ne znaš. Što netko drugi trenira umjesto tebe? Smijala se

Pomogao joj je da se popne.

Stajala je ispred njega u toplesu ali se nije prekrila rukama. Bio je puno viši od nje, a ona nije bila niska. Gledala je u njegovo lice i smiješila se. Sagnuo se i posegao za nečime kod njenog struka. Pogledala je i vidjela da vadi tuš. Podigao ga je iznad nje i pustio mlaz .

-Aaaaaa, hladna je! – iznenadila se

-To ti je za taj photoshop!! Uzvratio je

Šutjela je. Samo je zatvorenih očiju uživala u trenutku. Mlaz slatke hladne vode joj klizi od lica po tijelu i ona osjeti svaku kap. A ne samo to. Osjećala se jako opušteno. Stoji polugola ispred

nepoznatog muškarca i osjeća se jako dobro. Gdje je nestao stid? Gdje je nestala ona želja da

nema potrebe ni za kime blizu nje? Ne da bi sada imala, ali njezino tijelo se ne brani biti par centimetara udaljeno od muškog. Ne osjeća uzbuđenje, nije stvar u tome. Osjeća slobodu, opuštenost, olakšanje.. mogla bi tako satima..

-E, potrošit ćeš mi rezervar!- trgnuo ju je muški glas

Otvorila je oči i on je još uvijek stajao pored nje i gledao s visoka. Spremio je tuš na mjesto i dodao joj šugaman. Zamotala se u njega.

-Ajmo na kušine!

Krenuo je prvi, popravljajući si ručnik da mu ne padne. Imao je leđa o kojima je mogla samo sanjati. Široka i istetovirana. Kako to prije nije skužila?

Vratili su se na pramac, zavalili u kušine, svatko na svoju stranu. Alen je sjedio ležerno, jedna noga savijena i malo raširenih nogu, rukom si pridržavao ručnik, da ipak ne otkrije previše tijela. Rena je sjela i opet ispružila noge, u pravcu gdje je bio on. Bacio joj je novu limenku pive.

-Ne trebaš doma? – upitao ju je

-Ne, slobodna sam sad par dana, bez obaveza. Sin je kod tate. Rastavljena sam.

-Ja isto. Imam kćerku, ima 5 god. Živi s mamom sad po ljeti, jer sam stalno na moru.. Ponekad mi jako fali. Kad nemam izlet, idemo skupa na kupanje.

-Ajoj, sigurno te mota oko malog prsta! Hahahah rekla je Rena

-A znaš da da.. mala princeza, tatino zlato!-

Lice mu se raznježilo. Ma tko je taj lik? Onako na prvu strašan macho man a ja ga tu vidim onako toplog, dragog, krhkog ali ipak muškarca. Zar nije ta vrsta izumrla? Nasmijala se toj pomisli.

– Podijeli sa mnom sto razmišljaš, da se i ja nasmijem- ulovio ju je. – ali ništa! Ha ha , malo sam odlutala!
-Vidim , he he – nije ti hladno?

-Nije ne, baš se dobro osjećam. – uputila mu je topao pogled i smiješak. -onda je sve tako, kako treba da bude! – zaključio je Alen
Sjedili su tamo i pričali, vrijeme je prolazilo, nikome se nije dalo pomaknuti, da se trenutak ne prekine.

Promatrao je ženu ispred sebe i misli su mu bile na sve strane, kaos u glavi.

Ma što mu se to dešava? Ispred njega sjedi jedna žena, a on se izlaje s njom u tolike detalje svog života da sam samog sebe iznenadi time. Tko je ona? Vodičica sa Sea safarija! Daaa, znam -kaže u sebi-je i nije ona… koja promjena, koja energije, koja ljepota! Ljepota- ponovi i gleda pomno sve detalje, koje u tami uspijeva vidjeti.

Tijelo žene, pokreti sportašice, smiješak djevojčice, pogled boginje! Dugo nije osjetio pogled žene toliko duboko kao onog trenutka kad joj je pružio ruku za pozdrav.

Spontano podigne ruku i prođe si kroz kosu. Gesta iznenađenja i nevjerice. Šokirao je sam sebe lakoćom ponašanja izvan svojih rutinskih formi sa ženama. Sa svakom ženom koju ima na brodu, slijedi unaprijed razrađen kodex ponašanja . Kad ona napravi to, on napravi ono, i sve zapravo slijedi korak po korak prema sexu na jednu noć, zabavu za njega i nju. Zapravo, nikad nije previše razmišljao je li tim curama ili ženama ta noć isto samo zabava, ili su očekivale nešto više. Nikad nije pitao, iskreno ga nije zanimalo.

Ali ova preplanula crnokosa ispred njega sa pogledom punim energije, koja ne skida smiješak s lica, vibrira na sasvim drugačiji način nego sve ostale do sada.

Ma kako je to moguće da tako djeluje na njega? Ne želi je ni taknuti, ne da nije privlačna, ali sasvim dovoljno mu je sjediti na par metara od nje i uživati u njenoj prisutnosti. Zar je poblesavio?? Ma neee, blesaviji od onoga što je, ne može biti, smije se u sebi.

-Hej, smajlić- oslovi je- nije ti hladno?

-Znaš da sad malo je!- okrenula je glavu prema njemu.

-4 sata ujutro su, i vrijeme je da se malo zrak rashladi!-

-Ajmeeee, šta već je toliko??- Rena je podigla glas i ulovila se rukama za glavu.

-Pa rekla si da ne trebaš doma!-smijao se

-Pa ne trebam ne, ali opet ne moram zorom doći kući!!

-U zoru ćemo tek na MOL doći, kući ćeš početkom vrućine!

Jednostavno joj je objasnio i ona je prihvatila činjenicu da nije prespavala noć. Ne samo to, nego je noć provela na moru, gledajući nebo, debatirajući sa muškarcem kojeg nije poznavala, opuštena i slobodna, otpratila sunce na počinak i na istom mjestu ga dočekala na izlasku.

Bila je bonaca, površina mora ravna kao zrcalo. Samo se polako približio molu i ona je iskočila.

Zadnje minute su šutke proveli lagano glisirajući po staklenoj površini mora i gledali u izlazak sunca.

-Smajlić! –

Okrenula se

-Hvala na vraćenom onog pronađenog.

Široko se nasmijala i mahnula rukom- You’re welcome!

Polako se udaljivao od mola ali pogled nije skidao s lepršave crne suknje, bosim nogama koje su polako hodale po glatkom kamenu marine.

Okrenula se

-Hej fotošopiran!! Hvala na opuštenosti!!- doviknula je i pokrenula val povika galebova koji su se iznenadili zvukom njenog glasa.

Oboje su se počeli smijati od srca i tako sa smjehom su se međusobnom otpratili. Svaki na svoju stranu.

Zvoni telefon. U polusnu razmišlja je li od budilice ili poziva. Poziv.

-Da??- kaže pospano.

-Pa di si ti?? Pišem poruke od jutra, šta se ne javljaš?- prepoznala je glas njezine prijateljice Jelene.

-Što? Pa ne znam da si pisala.. Koliko je sati? – rasteže se Rena u krevetu

-Jbt, ti još spavaš? Pa podne i po je! Nikad ne spavaš tako dugo!!- iznenađeno konstatira Jelena.

-Da! I baš me briga! – rekla veselo Rena.

-Od jutra želim podijeliti s tobom jedan trač, a ti se ne javljaš. Bila sam jutros u Lidlu i naletjela na bivšu mog bivšeg. Napumpala si usne botoxom! Izgleda ko’ patkica! Baš sam bila u šoku! Zašto to žene rade? Sve su kao iz jednog kalupa! – ne staje Jelena s monologom.

Jelena je Renina prijateljica već 15 godina. Radile su skupa u firmi prije nego što je Rena otišla raditi na brod. Odmah su kliknule i zbližile se. Jelena je prelijepa žena, visoka kao Rena, bivša manekenka. Lijepo se drži za svojih 50 godina. Starija je od Rene 5 godina, ali ponekad izgledaju zajedno kao lude tinejdžerke. Imala je kratak ludi brak prije ovog braka, kada se njen bivši zaletio u ludu vezu s curetkom od jedva 20 godina, koja je mogla biti njegova kćerka. Rastali su se u roku od odmah, njihova kći je tada kretala u školu. Nakon tog braka, Jelena je našla sreću u vezi s jednim isto rastavljenim, prekrasnim i dragim muškarcem, koji je u njihov brak donio isto jednu malu kćerku. Njih dvoje su jedno za drugo, njihova nova veza bila za Renu velika inspiracija.

-Znam da je stavila botox, srela sam je kod moje kozmetičarke, ugledala me je i raširila oči. Nije mogla ništa ni govoriti jer su joj usne bile premazane nekom kremom. Ja sam je samo pogledala i krenula dalje, nisam ti još stigla ni ispričati…- upadne Rena u Jeleninu priču.

– A svašta, ja to ne bih mogla, tako te umjetne zahvate! A ima tek 30, šta će onda sa 60??-

– Pa šta to tebe briga!! – smije se Rena

– Imaš pravo.. samo sam htjela podijeliti šok s tobom, Hahha- smije se i ona.

– Večeras u 21.00 kod tebe?-

– Da, samo dođi, Nat će sigurno skužiti auto ispred zgrade i dojuriti sama-

– Dogovoreno! Baš se veselim!! Ženska večer!! Napokon!! Lavju! – poklopila je Jelena.

Ajmeeeeee, tako dugo u krevetu!! Pa tko je to ikad vidio!! Lijeno se Rena proteže s jednoga kraja kreveta na drugi. Spava sama u bračnom krevetu i cijeli je njen. Mmmmmmmm…gladna sam!! Kaže sama sebi.

Pogledala je mobitel i 1000 poruka od Jelene, a nekoliko od Nat.

– Dođi na ručak!!- napisala je u 12.00 Eko, kasni samo 40 min.
-Stižeeeem!! – odgovorila

Lijeno se dovukla 2 kata iznad njenog stana. Nataša je kupila oba stana na zadnjem katu i napravila jedan veliki stan od oba. Predivna terasa s pogledom na grad i na more. Nat je sve sama zaradila, investirala, opremila, nevjerojatna ženska! Ima 40 godina, malo niže visine, prelijepog tijela. Dotjerana uvijek do zadnjeg detalja, od robe do šminke. Sklop jedne slobodnoumne osobe i jedne klasično odgojene žene, koja kuha, peče, sprema po kući, kod nje se ne nađe dlaka na podu, čak ni od njene rotvajlerice.

-Ciao Bella- dočekala je Renu s micanjem guzice na sve strane od veselja dok joj je lizala listove.

– Pa gdje si toliko? – prišla njoj Nat i stala na prste da zagrli prijateljicu. – Spavala sam… – kaže Rena

-Tiiiii??? Toliko?? Ne seri, Hahahaha-

-Pa daaaa, jaaa, toliko, imam deficit!! Ča si dobroga skuhala? –

– Niš, sve smo pojele, Bella i ja!- zeza Nat

– Ma moš’ prodati foru kome ćeš, znam da ti kuhaš za cijelu zgradu!-

-Ha ha ha, a znaš mene…-

Nat je servirala ručak ispred Rene…

-Ajmee, patlidžane… nisam to jela sto godina!!-

Obje prijateljice sjedile su u blagovaoni velikog stana i uživale u zajedničkom ručku.

-Vrijedi za večeras? -upita Nat

– Da, Jelena se već javila, u 21 stiže kod mene. Morala mi je javiti da je srela Isu i bila u šoku jer je bila sva zbortoxirana! – hahaha smije se Rena guštajući u ručku.

-A da, blesavo mlado, ne zna ča bi sa sobon delalo- komentira Nat

– Mah, kako je je, Jelena može Bogu zahvaliti da je Elvis upoznao Isu, jer ona bi nestala u tom braku.
– A nego ča, zaslužila je muškarca poput Edija, svakako! –

Nat je skuhala još kavu, sjele su u dnevni i ćakulale malo.

Rena je otišla doma, sita i vesela, odlučila je srediti neke sitnice koje je tjednima odgađala.

Neće pretjerivati, još uvijek osjeća posljedice neprospavane noći, iako je odspavala po danu, ali noć je noć i one opet izlaze večeras.

Pogledala je u mobitel, Luka joj je slao slike iz Istralandije. Znači ipak su otišli tamo. Ma neka, neka Luka uživa s tatom koliko može. Dobar je on otac, šta je – je.

Malo se u mislima vratila prošloj noći. Jel’ je to stvarno doživjela ili je to bio samo san? Slagala je robu na police ormara i pokušavala se sjetiti nekih detalja. Njegove oči, njegov pogled, način na koji je on nju gledao! Što je čitala u tom pogledu? Veliko poštovanje! Veliko divljenje! Veliko uvažavanje nje kao žene! Kužila je da mu se sviđa, ali u niti jednom momentu nije napravio nikakvu gestu da joj da do znanja da je želi. A želi li je uopće? Bi li ona željela da je želi? A da je želi, bi li željela ona njega? Zgodan je, privlačan, šta jest – jest. A zna on to, dobro on zna kako sa ženama. Ne treba mu

gologuzi muv!! Uz tu pomisao se nasmijala na glas. A baš joj je bilo lijepo sinoć, nevjerojatno lijepo i neočekivano. Pomisao da je krenuo za njom kao sexualnim objektom bi sve pokvarila. Tako je bilo savršeno. Neponovljivo. Jedinstveno i to je to.

Počela se pomalo spremati za dolazak Jelene. Danas će staviti hlače i košulju, sve crno, samo

nakit će biti svijetli detalj na njezinoj tamnoj puti. Srebrne sandalice a na male niske petice samo

malo naglasiti eleganciju njenog casual outfita.

Kontrola šminke, naušnice, sve na mjestu.

Kroz prozor je vidjela da se Jelena parkira. Duga plava valovita kosa i romantična svjetlo plava haljina. Ta žena stalno izgleda kao curica. Vidi se da je sretna, da je muž mazi i pazi.. Prije nego što je pozvonila, Rena otvara vrata.

– Hej! Spremna? – upita Jelena

– A di ideš ti tako lijepa? – Rena se pomakne s vrata da reful od Jelene uđe u stan.

– Pa ženska večer je! Ne mogu doći u jeansu!! – energično je odgovorila.

Koliko ta žena ima energije. Mislim da kad bi energija bila vidljiva okom, ona bi svjetlila kao Božićno drvce! Zezala se Rena u mislima.

– A ti opet crno? –

– Znaš mene … klasika! Smije se Rena

-Kad će doći ono nevrijeme s drugog kata?

– Ne brini, daj joj 2 min. Sigurno je već snimila tvoj auto.

Nat se na vratima pojavila tek za 15min. Visoke štikle, haljinica do koljena, grudi na balkonu.

– Opaaaa!! Šta si se tako skockala?- upita je Rena

– Pa vidjela sam onu romantičnu divljakušu u haljini a ja obukla short jeans za večeras, pa evo izlazak, ženske, idemo u lov! A kad ono, ova u haljini kao da ide u crkvu! –

Rena i Jelena su pucale od smijeha. Nat je morala biti uvijek u top outfitu, ali njima to nije smetalo.

-Ajde onda, sve spremne, idemo da nam rezervacija ne propadne.

Stigle su u restoran na vrijeme. Hvala Bogu što Nat poznaje svih i svi znaju nju. Uvijek ima negdje neka poznanstva. Uvijek se snađe ta ženska. Pa i Reni je našla super posao. Rena je nakon broda tražila posao s određenim radnim vremenom, za dobar novac, koji redovno sjedne 1. u mjesecu na račun. Pogotovo kad se rastavljala, to joj je bio spas i sigurnost.

Jele su fino. Kao uvijek. Uzmu različite porcije i čopkaju, da probaju sve. Kao djeca, viljuškom po svim tanjurima.

-Taman sam se zasitila! – kaže Nat – da sam pojela još malo, popucao bi mi balkon.

Sve tri žene pukle su u smijeh. Stvarno je bilo dobro. Svaka popila času vina, jednu medicu od kuće i sad site i taman potaknute alkoholom mogu tražiti gdje će se dalje smjestiti.

-Ajmo u Red caffe- predložila je Jelena. – imaju Happy hour na aperol večeras!!-

-Kako znaš? – pita Rena

– Dobila sam letak – izvadi iz torbice Jelena.

-Da nemamo tebe, skupo bi smo prošle! – smije se Nat.

Uputile su se u Red caffe. Stajale su kratko na ulazu tražeći slobodno mjesto. Krcato je bilo!

-Nat! Nat! – čuju da netko zove Natašu

Uz rub živice u lijepom djelu kafića, maše jedan muškarac

-Dođite!!

Nat je uzela frendice pod ruku i krenula prema muškarcu.

-Pa di si lipoto moja!! – pozdravi je muškarac.

-Pa di si braco!! – Nat ga zagrli

Nat ima jako puno muških prijatelja. Samo prijatelja. Svih zove kao da su njena braća.

-To su moje frendice Jelena i Rena, a ovo moj brat Siniša.-

– Drago mi je, kaže Siniša. Evo mi upravo odlazimo, pa eto dame, možete sjest za naš stol.-

I tako je i bilo, Siniša i njegova ekipa su otišli, a njih tri gracije su sjele za najbolji stol kafića. Bio je malo u kutu, ali na uzvišenom podestu, iz njega su imale dobar pogled na cijelu terasu kafića, na ulaz i na šank. Zadovoljno su se namjestile i naručile aperol.

Stiglo je narančasto zlato i one su nazdravile vitaminu BF i vitamin A.

Smijale su se ko’ lude. Večer je tekla baš lijepo.

U jednom momentu dolazi konobarica i nosi friški aperol.

-Pozdrav od gospodina na šanku! – veli

– Ne ne, ne želimo – kaže Nat

Rena se nagnula sa strane jer joj je konobarica sprječavala pogled. Ugledala je poznata široka leđa i veseo pogled preko ramena. Alen.

– Ne ne, pusti aperol! – rekla je konobarici koja je čaše opet stavljala na pladanj.

– Prihvaćamo. –

Nat i Jelena su pogledale na Renu i nisu kužile.

Rena je uzela svoju času i otišla na šank.

-Pa dobro jutro fotošopiran!! Jesi se napokon naspavao?- rekla je Alenu i krenula nazdraviti s njegovim pićem.

– Ciao smajlić! – nasmijao se- naspavao i umorio opet. Kako si ti provela dan? –

Rena se zapričala s Alenom u laganoj priči te svako toliko pogledala svoje prijateljice kako joj daju mot da ne kape niš.

Smijala se u sebi, svojoj maloj tajni, koju još s njima nije stigla podijeliti.

-Alen, moram do frendica, imamo žensku večer. –

-Naravno! Nek vam ništa večeras ne fali- rekao je i dao mot glavnom barmenu i vlasniku Red caffea i pokazao na njihov stol.

– Nemoj ništa kemijati! – rekla mu je Rena

– Ne brini, to mi je brat. – nasmijao se ležerno, onako kako samo on zna. Vratila se do stola gdje su je čekale njene jako jako znatiželjne frendice.

– A sad nam gospođice izvolite sve objasniti!! – rekla je kao uvrijeđeno Nat. – kako to da ja ne znam šta se tu dešava?? –

– A kako da vam kažem nešto kad jedna kad me nazvala me obasipala botoxom, a druga me trpala patlidžanom čim sam zinula da nešto kažem!- smijala se Rena
Obje su je šutke gledale, njima ništa nije bilo jasno.

Rena je pogledala prema šanku i vidjela je kako Alen odlazi. Prije nego što je stavio kacigu od motora na glavu, pogledao je prema njoj. Samo lagan osmjeh, jedan i drugi. I on je nestao iza živice terase kafića.

Rena se namjestila i rekla – provela sam prošlu noć na jahti s ovim muškarcem!-

Nat si je od šoka prikrila balkon, a Jelena je počela vrtjeti kosu oko prsta.

-Detalje!!!!- obje su viknule u istom momentu.

-Nisam ni očekivala ništa manje od toga- smijala se Rena i počela frendicama prepričavati sinoćnju dogodovštinu. Slušale su i nisu ni pisnule.

-Ne mogu vjerovati da nije spavao s tobom!! – zaključila je Nat – Zar nema oči?-

– Ma dobro je tako, dobro da nije ništa pokušao, sviđa mi se to tako- protivila se Jelena.

-Iskreno, ne znam šta bih napravila da pokrene nešto- priznala je Rena. -Nisam 5 godina spavala ni sa kime!-

-Iiiiiiiii, 5 godina već?? Pa šta čekaš curo? Ne sexati se nije zdravo!! – glasno je viknula Nat

-Šššš- smirivale su je obje- šuti! Hahahahaha

Nat je udahnula da krene dalje sa svojim monologom, ali je njihovom stolu prišao Edi s njihovim kumom i još dva prijatelja, pa se zadnji tren zaustavila. Rena je bila spašena.

Edi je poljubio svoju ženu, pozdravio cure, sjeo pored nje i zagrlio je oko ramena.

-Neka se večer nastavi! – nazdravili su svi sa novom rundom aperola.

Rena je počela osjećati malo umor. Alkohol i manjak sna je počeo odrađivati svoje. U jednom momentu se digla i pozdravila sa curama i ekipom i krenula prema doma.

U grad je dolazilo hrpu mladih ljudi i ona je pomislila da svi misle da ide u krivom smjeru, jer noć tek počinje. Ali ona je znala da njezin smjer je taman za nju i da joj je potreban krevet, Odvikla se od noćnih izlazaka.

Odjednom se ispred nje pojavi skuter.

Vidi ga luđaka, pomislila je, cesta mu je malo, mora na nogostup. Krenula je zaobići skuter, kad je vozač uhvati za lakat. Naglo se izvukla i oštro pogledala prema njemu. Skinuo je kacigu.
-Hej, ja sam! – rekao je Alen

– Lud si, skoro sam te ošamarila torbicom –

-Gdje ti je društvo? – upita

– Ostale s nekim frendovima dalje, ja sam krenula doma.-

– Sjedni – dodaje joj drugu kacigu- prebacit ću te.

Sjela je na skuter sretna da je danas obukla hlače. Stavila je kacigu i čekala da krenu. Okrenuo se prema njoj i pita kroz kacigu – Misliš li se ti držati za nešto ili?

-Aha.. ulovila je malo panika – naravno-

Htjela ili ne, morala ga je primiti oko struka. Ajme, sav je bio čvrst i Lijepo je bilo sve to osjetiti pod prstima. Trudila se ne micati prstima previše, da ne bi došla u napast ili da on ne misli da ga šlata.

Promašili su skretanje u njenu ulicu. Pa naravno!! Pa on ne zna gdje živi. Pokušala mu dati do znanja, ali on je jednom rukom držao volan i drugom pričvrstio njene ruke jače oko njegovog struka. Bilo joj je jasno da izlaze iz grada i da je vozi negdje u nepoznato.

Nakon nekoliko minuta skrenuo je na bijeli put, malo usporio i za par sto metara stao.

Sišla je sa skutera, sišao je i on. Skinuli su kacige. Ništa nije rekla samo ga je gledala na mjesečini i pratila gdje se uputio.
Prošli su kroz malo grmlja i izašli na malu livadicu na sred koje je bio veliki plosnati kamen.

– Dođi tu sjesti- rekao je

Sjela je na kamen i osjetila toplinu sunčanih zraka koje je kamen kroz dan upijao. Bila je to ugodna toplina, uživala je u njoj. Iznad njih milijun zvijezda.

Legao je na topli kamen. Kratko ga je promatrala i onda je legla i ona.

– Koji ti je ovdje muv? –

– Nema ovdje nikakvog muvanja- odgovorio je tiho

– Kako nema? Ovaj kamen je stvoren za muvanje! – tiho se smijala

– Ovdje dolazim sam. Da malo razbistrim glavu, kad se želim maknut od buke-

I stvarno, tišina se čula svugdje oko njih. Grad je bio daleko, more i vjetar večeras su šutjeli.

– Neće nas potjerati vlasnik zemljišta ili neki psi?- upitala je zabrinuto

Široko se nasmijao. Podigao se na lakat i pogledao joj u lice. – Pitaj ga hoće li te potjerati!!-

Skužila. – Ćeš me potjerati Alen, odavde?-

– Zasad si sigurna! – legao je opet na kamen.

– Hvala Bogu da sam sigurna, imala sam već svakakve scenarije kad si skrenuo na bijelu put. Pozdravila sam se već sa svim svojim organima i zahvalila se, što su me tako dobro služili!-
nastavila se zezat

Nasmijao se, ovaj put malo glasnije.

– Volim ovo mjesto, htio sam ti ga pokazati-

Rena se više raskomotila. Skinula štiklice, savila koljena i bose noge priljubila uz kamen. Opustila sve mišiće, svu napetost koja se u njoj skupila u vožnji.

Prekrižila ruke na prsima i udahnula. Namirisala je njegov parfem kako se miješao sa mirisom divlje trave i mora, kojeg je vjetar nosio u njihovom smjeru.

Opet se digao na lakat i pogledao u njeno lice.

-Tko si ti?-

– Ja sam ja!- mirno je odgovorila i nije ni oči otvorila.

Ležali su tamo u tišini neko vrijeme.

Taman ju je počeo loviti san, kad ju je nježno primio za ruku i rekao:

-Idemo!-

Sjela je malo ošamućena i uzela sandalice . Bosa i u tišini prošla je kroz šumicu za njime i sjeli su na skuter. Vozili su se bez kacige, pomalo, uživala je u laganom povjetarcu od vožnje. U tami se počela iscrtavati neka kućica. Stao je na tlakovcu ispred kuće. Vidjela je samo siluetu i bila je niska, više se širila u strane, djelovala je jako lijepo.

Otvorio je ulazna vrata i upalio svjetlo. Ušli su i veliki prostor dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonom i kaminom. Prekrasne grede na plafonu naglašavale su visinu nakošenog krova.

-Raskomoti se – pokazao je na kauč. – šta da ti natočim?-

Čudila se da se ničemu ne čudi. Toliko se osjećala ugodno i normalno, kao da sanja, i kao da je u tom snu je sve ovo sasvim prirodno.

-Pelinkovac! – odgovorila je

-Pijandura!- nasmijao se

I natočio je dva dupla pelinkovca s limunom i ledom.

-U tvoje zdravlje! – uzela je svoju času i popila malo.

-Ne ne, u tvoje zdravlje!! – naglasio on i napravio isto.

Ha ha ha

Nasmijala se…

Kako to da je tako spontana? Tako opuštena? Kako to da joj je toliko prijatno? Bez pritiska, bez straha, bez neke tenzije??

Da je on mogao čitati njene misli, vjerojatno bi joj rekao, da se on pita iste stvari. Nije razumio zašto ima toliku želju biti u društvu ove žene, koju je takoreći upoznao prije 30 sati? Ne može se dovoljno nahraniti njenog prisustva, ima potrebu stalno tražiti njen miris i njeno postojanje. Odlučio je ne pokušavati to dokučiti. Tako je kako je, njemu paše i da njoj ne paše, vjerojatno bi bila doma u svom krevetu, a ne bi landrala s njim po bijeloj cesti te pijuckala piće kod njega u kući. Kako dugo nije nikoga ženskog roda imao kući!! Osim majke i sestre naravno, koja mu redovno dolazi očitavati bukvicu, da život nije stao i da si nađe nekoga, da bude sretan.

Uvijek bi joj odgovorio – pa ja jesam sretan! Zašto bih trebao nekoga za to? Sam sebi sam dovoljan-

Njegova sestra Kata se nikako nije htjela složiti s time, ali nije tu mogla ništa.

Vratio je svoju prisutnost u ovu večer, kod sebe kući, gdje je imao ženu kao sto je bila ova vesela i topla vanzemaljka.

Rena je hodala po dnevnom i promatrala sve detalje. Sve je tako lijepo posloženo, muški, baš se osjeća samački život čovjeka koji točno zna sto hoće od života. Puno knjiga, puno razno raznih uspomena s putovanja, ali ništa nije prenatrpano.

-Sjedni slobodno- pokazao je rukom na kauč.

Zavalila se u kušine, on s druge strane.

-De ža vu! – nasmijala se

– Da, samo večeras ne ljulja…hahaha

– Nemoj se skidati večeras- zezala ga Ha ha ha ha – kako ti kažeš, neću …-

Gledali su jedan u drugoga i pokušavali si čitati misli.

-Gdje je kupaona? – prekinula je Rena poglede.

-Ovdje desno- pokazao u hodnik

Digla se i otišla potražiti u tom smjeru. Našla vrata, otvorila, upalila svjetlo. Kupatilo je imao možda 4m², ali bio je slatko posložen. Sve na svom mjestu, čak je i tuš stao. Promatrala je pločice na zidu, postavljene od ostatka razbijenih pločica, mozaik onako kao od Gaudija. Svaka mu čast – pomislila je .

Gledala je sadržaj polica, osim muških stvari naišla je koju pinky kopčicu i koji šareni lastik. Od malene… hahaha

Vratila se u dnevni i zatekla ga kako stavlja plahte na kauč. Ostala je stajati i on joj je dobacio navlaku i jastuk.

-To je tvoja strana, ovo moja- pojasnio je

-Popio sam, ne mogu te voziti u grad. Ili ćeš ostati tu ili ću pozvati Taxi- rekao je ali nastavio spremati posteljinu.

Opet je sve s mirnoćom prihvatila. Spremila je jastuk za sebe, navukla plahtu na kauč. Naslon od kauča je bio maknuo, da imaju širi ležaj.

Okrenuo se prema njoj i na sebi otvorio bijelu majicu. Čitala je:

Sono piu bello skipper sull mondo!!

Nasmijala se.

-Tvoja pidžama- doda joj majicu.

Rena je skinula hlače, košulju, i grudnjak. Nije se ni makla iz sobe samo se okrenula leđima. Pa sve je već vidio. Navukla se u skipper majicu i legla na plahtu.

-Idem pod tuš, nemoj zaspati. Stavi glazbu ako želiš-

Pogledala je prema liniji i odlučila da izabere nešto za šta se sad osjeća raspoloženo slušati. Kopala je po CD-ima i izabrala. Leonard Cohen. Taman nešto duboko i lagano. Pustila je i ostala stajati ispred linije i slušala. Nije ni skužila kad se vratio i legao. Promatrao ju je cijelo vrijeme.

U jednom momentu je osjetila njegov pogled. Iskreno, prošao je vrući val kroz nju. Ugodan, nimalo sexualan, ali dovoljno jak da malo pocrveni. Nadala se da nije skužio.

Prošla je kroz sobu i legla na svoju stranu kauča i pokrila si noge. U ruci još uvijek imala času leda, pelinkovaca malo manje.

-Zašto si još uvijek sam?- nije izdržala da ne pita.

-Jer nisam našao suputnicu po mjeri – odgovori bez dugog premišljanja.

-Kakva bi trebala biti?-

-hmmm, hahaha… opuštena, slobodnog duha, ne uštogljena, vesela i nasmijana, spremna za avanture života, spremna prihvaćati sve izazove, ne stvarati probleme od ničega….-

-aaaha…

Uz sve te žene i djevojke koje su ti po sezoni prošle rukama- smije se Rena- niti jedna nije bila kandidatkinja za suputnicu??-

Pogledao ju je u oči.

– Pa valjda kužiš da ne.. Što mogu očekivati od neke ljetne avanture?-

-Nikad ne znaš koga ti na brod svemir dovede…- kaže ona

– Ne možeš ostvariti neku vrijednost u 6h nabrijane vožnje na paklenom suncu, samo sex avanturu… ali to si i sama shvatila, ne trebam ti objašnjavati, a niti sakrivati od tebe..-

-Da, shvatila sam, poprilično hedonistički život ..-smije se….

– Mah,- zahvalio se dublje u kušine- ne mogu reci da se ne zabavljam..- ali fali mi dobra komunikacija, da mogu svakakve teme analizirati, bez nekih kočnica, bilo da su dosadne ili me netko ne shvaća-

-Shvaćam! – zezala ga…

Nasmijao se.
– A ti? Vratio pitanje

-A ja? – ha ha – Ne znam, nisam sad zadnje vrijeme uopće razmišljala o vezama.. nekako mi je dobro biti sama, imam Luku, imam prijateljice, i muške prijatelje, ništa mi ne fali…-

Možda jedan zagrljaj! Pomislila je.. Ajmeeee, kako nju njegov miris privlači! Leži ležerno na plahti, samo u boksericama, friško istuširan, kosa mu je još mokra… miris… koža.. mišići… pogled zeleno
sivih očiju…. ajmeeeeeeeee

Osjetila je privlačnost prema tom muškarcu kakvu već dugo nije.

Zavalio se u kušine, stavio ruke iza glave i zatvorio oči. Lagan smiješak, zadovoljan uzdah.

To je zadnje šta je vidjela i zaspala.

Bilo je skoro 10 sati kad je došla u stan. Spavala je kao beba! Onaj kauč je bio savršen. Kao i večer sa curama, kao i u Red caffeu, kao i na kamenu, kao i jutarnja kava kod njega. Nije željela skinuti majicu koju njoj posudio ali je znala da mora. Najradije bi je uzela doma i mirisala na svom jastuku. Hahahahah- smijala se u sebi, tinejdžerske fore.

Prebacio je kući bez suvišnih rijeci, zahvalio se na društvu i otišao. Vrlo jednostavno.

Otišla je u tuš. Nakon njega navukla je samo gaćice i tanku bijelu majicu bez grudnjaka, počelo je biti opet toplo. Kad će ovo ljeto završiti već jednom? Upitala je samu sebe zatamnjujući opet stan zavjesom.

Netko kuca na vrata. Krenula je prema vratima govoreći:

– Znala sam da ćeš dojuriti znatiželjna babo! Di si do sa…-Otvorila vrata i zadnja riječ njoj zastala u grlu. …da?

Na vratima je bio Alen. Tijelo joj se obradovalo, kao da ga nije vidjela tjednima.

-Skuhat ću nam ručak!- ušao u stan, ne čekajući ni poziv : izvoli!

Skrenuo je na prva vrata na koja je naletio. Našao se u njenoj spavaćoj. Izašao unatrag sa smiješkom; – pogrešan muv! – i nastavio je tražiti kuhinju.

Rena je provjerila hodnik zgrade ne stoji Nat negdje iza ćoška i tek onda zatvorila vrata.

Samo u gaćicama i tankoj majci, bosa je došla do kuhinje.

Alen je vadio iz vrećica sve namirnice. Riba, salata, pomidori, razni začini…

-sol, pretpostavljam da imaš, maslinovo ulje, češnjak…- nabraja više manje za sebe.

-Snađi se sam- rekla je Rena i sjela na kauč. Nije spuštala oči s njega. Majica opet priljubljena uz njegovo savršeno tijelo, kratke short hlače sa džepovima, bosonog, valjda je negdje po putu u stan pustio patike… nije joj se dalo razmišljati. Samo je gledala kako si veže njenu tutu oko struka i kako se bez problema snalazi u njenoj kuhinji.

Nakon par minuta riba je bila u pećnici, on je došao kod nje na kauč i bacio se na njega. Glavu si je stavio u njeno krilo .Veselo se zagledao od ispod u njeno lice.

Rena ga je, iznenađena spontanom gestom, pogledala i samo se nasmijala.

– Ej maleni, nisam ti ja jastuk!-

-Evo danas jesi, jer ja kuham i ti si samo dekoracija na kauču !-

-Poslat ću te po šibice! – Ne da se Rena

Ha ha ha – smije se. Samo ti prijeti. Nisi ti uopće “teta” kako misliš da jesi.

-Ako ti dokažem, koliko imam godina, nećeš pobjeći?-

Rena se nagla i rukom posegla na coffe table da uzme novčanik. Tim pokretom mu je svoje grudi položila na lice. Nije to predvidjela. Ostala je malo zatečena reakcijom njenog tijela, ali pravila se kao da nije osjetila ništa iako ju je struja stresla skroz.

Alen je ostao isto iznenađen njenim prsima, kako su ga mekano zatekle u licu. Podsvjesno je taknuo čelo i dio lica tamo gdje su ga prije dotaknule njene grudi.

Rena je skužila taj pokret i nasmijala se u sebi, jer nije mogla odgonetnuti, koga je taj pokret više iznenadio, nju ili njega?

Izvadila je iz novčanika osobu i dodala Alenu.

-Renata Leona Rakić- čitao naglas

-5.3.1974!!!-

Kao strijela se dignuo u sjedeći položaj.

-Molim??- Ne vjeruje onome što vidi! – ma to nije tvoja osobna!-Vrti, pregledava, ponovno čita, ali džabe, datum je jasan.

Dignuo se bez riječi i odglumio odlazak.

Rena se smijala.

Vratio se kod kauča, nagnuo se iznad nje kao da želi napraviti sklekove. Zagledao se u oči. Onda je pogled spustio na njene grudi, pa još niže , pa se pomalo pogledom vratio opet na usne. Rena se paralizirala.

Gledala je pokrete njegovih očiju i osjetila pogled kao lasersku zraku. Svugdje gdje se zagledao joj je postalo vruće.

Stajao je rukama naslonjen iznad nje i pogledao ju je onako sa željom i nevjericom koliko je sad sretan i uzdahnuo.

-Tko si si?-

-Ja sam…- nije stigla dovršiti jer se priljubio uz njene usne.

Osjetila je kako pada. Padala je u nepoznato, padala je brzinom svijetlosti. U glavi joj se zavrtjelo, mozak stao totalno. Iznenadila se kako su njene usne odmah reagirale na igru njegovih. Osjetila njegovo lice na njenom i osjećaj te topline ju je smirivao i uzbuđivao u istom momentu. Dlanove položila na njegova prsa, ali ne da ga odgurne, već da sada opravdano osjeti njegove mišiće.

Čim je Alen osjetio da Renino tijelo reagira na njegov poljubac, ohrabrio se još vise. Spustio je ruke i cijelom svojom težinom je legao na nju. Lagano je zastenjala pod pritiskom njegovog tijela.

Napokon je uspjela izvući svoje dlanove ispod njega ,on osjetio zagrljaj ruku oko vrata. Kako to voli! Kako voli kad pritisnu o sebe i ne puste da ne bi stao ljubiti!

Rukom je automatski posegnuo na grudi.. osjetio je čvrstoću uzbuđenosti i njene spremne bradavice. Taman je htio staviti tuku ispod majice, da bolje osjeti kožu kad mu je jedna misao zastavila sve pokrete….

-Ovo nije tvoja noćna avantura! –

Samo je spustio glavu na njen vrat, rukama je obgrlio. I samo disao njen miris kože i slušao kako joj pulsira u venama.

Rena pomalo dolazi k sebi. U naručju je držala muškarca, velikog, teškog ali njoj to nimalo nije smetalo, da diše brzo i plitko zbog pritiska na njena pluća.

Imala je još uvijek zatvorene oci, bojala se pogledati, da ne bi nestao kao mjehurići u zraku.

Što se toliko prigrlila uz ovog muškarca? Pa zna kakvu igru on igra. Pročitala ga je odmah dok je dolazio tankati naftu na mol gdje su oni s brodom čekali goste. Vidjela je kako se okreće za curama i dobacuje fore, a na kraju krajeva, sam je priznao da ne odbija ponude žena da provedu s njime noć. Alen je igrač. Neka je! Ni ona nije od jučer, životna iskustva su je naučila prihvaćati stvari kako stoje, i ne bude si kvarila trenutke moraliziranjem! Jednostavno je njoj lijepo i uživat će…
Večeras se vraća Luka doma i ona će opet biti mama i žena koja nastavlja neku rutinu života. I ako ne smatra da je njezin život rutina! Nakon rastave se puno toga promijenilo, napredovala je u životu i sama sa sobom.

Zazvonila je pećnica. Htjela se dignuti i otići u kuhinju, ali Alen ju je zadržao na kauču .

-Ti ostani! Ti se dekoracija!- smije se.

Pripremio je tanjure, čaše i servirao. Bilo je jako ukusno, jednostavno i ukusno.

-Uvijek tako kuhaš “tetama”? – Rekla je uživajući u okusima s tanjura.

-Da! Uvijek padaju na to! To je moj top muv! –

Smijala se i dlanom prekrivala usta.

-Ma ti si lud!-

Rena je skuhala kavu nakon ručka . Ostali su sjediti za stolom, kao da žele izbjeći kauč.

– U 16h imam izlet, do 21.. Jel bi mogao navratiti do tebe večeras?- upitao je malo pre tiho za njega.

-Mali mi je doma večeras…

-Aha… – djelovao je malo tužno

Nije znala šta da mu kaže, realnost se pomalo vraćala u ovaj san. Ona je mama, on je tata, ona ima 45, on ima 32 godine… haloooo?? Šta si mislila? Rekla je sama sebi. Ne možeš protiv prirode. I vidi se i razlika u njima, on je pun života, on uživa u svojim godinama, i ima pravo. Ona je izašla iz braka nakon 20 godina i sada ponovo nalazi svoj mir.

Gledao je ispred sebe u kavu i razmišljao zašto se osjećao toliko nesigurno. On! Koji svakako

plijeni poglede žena i cura! Imale one 20 ili 50 godina! On! Koji je uvijek znao dobiti od žene

smiješak ili poljubac, ili noć na jahti…. on sjedi u kuhinji s jednom, jako prekrasnom ženom i osjeća

se kao dječak … a ona jednostavna u majci i gaćicama , bosa i naoružana samo prirodnošću , lijepim tenom i njemu neodoljivim osmjehom… on sa tihim glasom moli ovu ženu da bude s njom..

Ne ne, ne može se on tako osjećati! Onako bespomoćno!! Svi njegovi aduti padaju u vodu. Ne ne, ovo se ne može njemu dešavati! Jedino ako…. stao je sa mislima i pogledao u Renu…

Jedino ako nije naišao na pravu sparing partnericu… ženu za kočiju i za voz ..njegovu suputnicu!!

Ostao je kao bez daha zuriti u nju…

Podigla je pogled prema njemu i nasmiješila se.. u očima toplina i 1000 sorry!!

Pa ne treba se ispričavati!! Velik je on dečko!! Neće ga se ona tako lako riješiti!!!

Zadnja misao mu je dodala samopouzdanje koje se malo poljuljalo. Izravnao se na stolici, uvjeren, da ovo je tek početak. Početak nečeg novog, ni sam ne zna čega, ali kao pravi avanturista spreman je na izazove koje ovo bude donijelo.

– Nemoj biti tužna – rekao je – ne idem ja daleko! Haha

– Molim? – rekla je i nije ništa razumjela…

– Moram ići ..- digao se sa stolice i krenuo prema vratima…

Ustala i ona i polako su koračali prema vratim… prije nego što je otvorio vrata, naglo se okrenuo i cijelim svojim tijelom ju je gurnuo uza zid… rukama je primio njene za dlanove i prislonio ih uza zid.

Rena je zaklonila glavu da mu vidi lice. U njegovim očima, punim života je vidjela odlučnost i vjeru u sebe. Znao je on koga ima u naručju, znao je on, koliko ona vrijedi!

Poljubio ju je dok se naslanjao na nju. Želio je, da upamti svaki mogući centimetar njenog tijela onako, kako je imao sada priliku. Nije mu stalo da se poševe.. stalo mu je, da je osjeti kako nije ni jednu do sada! Cijelim umom i tijelom je želio da ima ovu ženu. Ali ne samo za jednu noć.

Odmaknuo se od nje, malo njome opijen i otišao.

Rena je ostala još nekoliko minuta naslonjena na zid dok nije došla k sebi. Što se dovraga ovdje dešava??? Pitala je samu sebe.

Kucanje na vrata. Otvara i ostaje iza njih. U stan ulazi Nat. Pogleda je i zabrinuto pita:

-Šta radiš ovdje? Jesi dobro??

– Am…nemam pojma! Odgovori Rena

– Kako nemaš pojma? Ča se desilo? Je bio kod tebe? Vidjela sam nekoga kako odlazi na motoru? Je bilo ča? Kakav je? Ajmeeeeee, jel bilo bajkovito??- zasipala je pitanjima…

Rena se nasmijala i došla sebi.

– Ma neeee!! Ha ha skuhao mi je ručak – pokazala je u smjeru kuhinje. Nat je došla do pladnja sa ribom i prstima uzela komadić. Stavila u usta. -fino! Rekla je znalački. – spremam je za se oženiti! –

Rena se lagano bacila se na kauč.

– Vidim da te je zagrijao! – pokazala je Nat na majicu, gdje su njene grudi dozivale još njegovog naslonjenog tijela
– Jebi se…- smijala se Rena…

– Ženo, ča čekaš? Trebaš sex više nego da ti ručak kuha.-

– Ja baš želim da mi ručak kuha.. i večeru .. i ujutro kavu.. želim da netko želi da sam sita i sretna! – smije se Rena… – Jebote, komada!! – pokrije si lice dlanovima.

– Baš je..! Poševi ga! – kaže Nat

– A znaš da ja sve ili ništa-

– Pa i ja želim da imam komada pored sebe, koji me voli, koji me obožava, koji želi dicu sa mnom! – argumentira Nat. – Al ga ni! Pa se barem dobro ševim! –
– A sa ovim moš’ samo dobar sex dobiti.. nije ti on za nič ozbiljno.. ne može on to, to je jače od njega, žene, avantura, adrenalina..- kaže Nat ozbiljno.
– Koliko mu je lit? 35? 37?

– 32- rekla je Rena tihim glasom..

– Eko ti ga na! 32.. previše razlika! I ako znaš mene, ja dam vajka za mlađe, ali ovo je previše! Ovo je jebivjetar! –

Nat je bila u pravu. Koliko god je Rena žudila za još, znala je, da ne može biti zadovoljna samo za jednu noć. A to je bilo jedino što je mogla dobiti od Alena. A ona nije spremna. Nije spremna se dati samo tako nekome, kad zna, da je to čisto fizički. To fizičko njoj nikako ne ide. Da bar! Ali ne ide. Ili se zaljubi, ili ništa! Da bar može biti racionalna kao Nat. Odvojiti sex i potrebu od srca i potrebe! Ne može to.

Pomalo se digla s kauča i pogledala Nat

– U pravu si…-

– Žao mi je srce, ali tako je- rekla je suosjećajno Nataša.

– Znam..- tiho se složila Rena

Ostatak popodneva je provela u tišini i u mislima. Koristila je trenutke samoće jer je u glavi imala mix slika i doživljaja, u srcu borbu.

Zvoni mobitel. Trgnula se. Luka.

– Ej zlato! Kada dolaziš?-

-Mama? Jel bi mogao ostati kod tate do sutra? On će me ujutro voditi u koloniju. Molim molim molim!-

– Kako to?- pitala je

– Počeli smo slagati puzzle velike lokomotive, i trebamo još nekoliko sati da je složimo.-

– Aha, hmm, ako tako želiš.. ako želiš biti još jednu noć tamo i da te tata vodi, može-

– Aaaaaa, želim! Hvalaaaa! Najbolja si!! –

-Volim te! – smijala se

– I ja te volim mama!-

Sjedila je na kauču i nesvjesno je šutirala nogom u coffe table. Upravo joj je dijete javilo da ostaje još jednu noć izvan kuće. Ona će biti još jednu noć sama. A prvo na šta je pomislila bio Alen. Ali rekla mu je da neće biti sama. Kako sad odjednom je? Da mu se javi, izgledat će kao da je spremila teren za tako nešto. Što bi inače napravila, ali ne ona sada, Rena koja je sada, ali Rena od prije par godina ne bi imala taj problem, izmanipulirati situaciju da izgleda kao slučajno, ali pomno bi bila spremila u detalje.

A sto zapravo hoće? Pa rekla je čak i Nat da ne može biti nekome za jednu noć. Sve si je to prošla i zna, da to nije ono sto nju može zadovoljiti. Sad igra na sve ili ništa. A treba li ona sve? Ili joj je dovoljno njeno ništa?

Ajme.. da me bar nije poljubio! Da bar nije osjetila kako joj tijelo nije još mrtvo. A tko zna bi li reagirala sad na njega. U biti, iznenadio ju je. To je bio samo moment iznenađenja. Sad bi bila puno jača, uvjerena je!!

Uzela je mobitel u ruke. Džabe mozak. Tijela ga je nadjačalo. Poslala poruku.

Alen je bio s gostima cijelo popodne. Mobitel je pustio u kabini, čak je izgubio i pojam o vremenu.

Nakon zalaska sunca je vratio goste na kopno kad je stigla poruka od brata.

– Dolaziš po mene večeras? –

Spremao se odgovoriti pozitivno kad je ugledao još jednu poruku, dobivenu prije 2h

Rena.

Otvori i čita.

-Ej! Ne znam imaš li druge planove, ali moji su otvoreni za druženje na kauču, kod mene. Svemir se pobrinuo da tvoja želja bude realizirana, ako u međuvremenu nisi želju promijenio. – Rena

Baš se obradovao! Njegova odluka da se ne preda bez truda je upravo dobila potvrdu. Malo se požurio, brzo otpratio goste, sjeo na skuter i uputio se već treći put toga dana u jednu ulicu, jednu zgradu, jedan stan, jedan kauč, kod jedne žene….

Pola sata nakon što je poslala poruku, Rena je napisala Nat da se spusti s bocom nečega kod nje.. Nat ne bi bila Nat da ne donese nešto fino za klopu. Meksička hrana i Corona su digle Reni malo morala.

– Ma zajebi ti to – kaže Nat – jedna si u nizu koje su pale! Jbg, jedino se nisi poseksala- Hahha, smije se.
– ma sve ok- smireno odg Rena – nije mi žao ničega, niti one poruke. Možda još nije vidio.-

– Ama, ki će ga znati! Ča je tin muškima po glavi u nekim određenim trenutcima- otvori sljedeću bocu Corone Nat.
– Nemoš s njima, a bez njih teško! Za muške! – nazdravi Nat – za one koji nisu pičkice! –

Obje žene su se počele smijati.

Bella je odjednom digla glavu i pogledala kod vrata. Otišla do njih i počela njuškati i u tišini režati.

Nat se digla od stola i pomalo došla kod vrata. Otvorila je iako nitko nije kucao.

Bella zalajala.

-Mir Bella!- rekla oštro. – idemo doma!- izašla iz stana.

-Ovo ti neće trebati! Rekla je Nat zatečenom Alenu koji je stajao u hodniku i uzela mu kutiju pizze iz ruku. – I bire još ima- doda prolazeći s Bellom kraj njega prema stepenica kraj hodnika.

Rena se digla s kauča neshvaćajući šta se dešava na vratima. Ostala je stajati na početku kuhinje s mjesta odakle vidi na ulazna vrata. Alen je još stajao u hodniku, malo iznenađen, s birom u ruci i pogledom prema Nat i Belli koje odlaze. Pomalo je okrenuo glavu i vidio je Renu još uvijek u majici i gaćicama, kako ju je pustio, stoji naslonjena na zid i promatra ga.. Nasmijao se…

– Čekaš dobrodošlicu i od ostalih susjeda ili ćeš ući? – zapitala ga je Rena sa smiješkom.

-Aaaam…mislim da ne bi! – ušao je unutra i zatvorio vrata. Postavio je 6 pack bire na stol i pomalo joj je prišao. Još uvijek je stajala uza zid i samo očima pratila njegove pokrete. Mirna i smirena, divna i opuštena – pomislio je on. Toliko jednostavno i stvarno.

– Hej ti- rekao je potiho.

– Hej ti- uzvratila je pogled i zaklonila glavu da mu vidi bolje u oči.

Samo je stajao iznad nje i šutke gledao. Disao je polako i jako blizu njenog lica.

Mamma mia!- pomislila je… njegov miris! I osjetila je vrućinu koju je isijavao.. u mozgu joj je opet počeo kaos.. u njenom tijelu je opet počeo kaos… njeno srce je počelo divljati!

Zatvorila je oči i samo je uživala u momentu. Nije očekivala ništa i željela je sve da joj ovaj trenutak da. Osjećala je takvu želju za ovim muškarcem, logički neobjašnjivo. Prepustila se onome što ju je činilo u tom momentu sretnijom.

Otvorila je oči i uputila pogled kojim ga je oborila s nogu. Temperamentno je digla ruke i stavila mu oko vrata , poljubila ga i priljubila se cijelim svojim tijelom uz njega. On, iznenađen njenom strašću koja se pojavila ni od kud, tiho je zastenjao i pridržao se njenog struka da ne izgubi ravnotežu.

Nakon sto je došao malo k sebi, naslonio ju je na zid i prislonio se sam uz nju.. Ruke su mu ovaj put bile svugdje !

Od njene kose, oko vrata, oko struka, ili su istraživale ispod majice njenu kožu i grudi, koje su već željele biti dotaknute. Ponijelo ga je totalno! Probudila su mu se sva osjetila.

Rena je samu sebe iznenadila željom. Ali nije se uopće branila. Nastavljala je istim tempom ljubljenja, gladna i žedna bliskosti muškarca, predajući svoje tijelo njegovim dlanovima i usnama. Skinula mu je majicu i napokon na usnama osjetila njegovu vruću kožu. Mirisala ga i ljubila po prsima prema vratu. Nije odoljela želji da osjeti kakav okus ima i liznula ga je. Sav se naježio. Zgrabio ju je još moćnije. U momentu je ostala bez odjeće. Jedva je dočekala taj osjećaj, stajati opet pred njime gola i osjetiti pogled kojim ju je gledao. Nije mogao stati je promatrati i prstima prolaziti po njenom tijelu kao po baršunu i usput poljubiti svaki dio tijela koji mu se svidio dok je istraživao po njoj.

Alen se spustio na koljena ljubeći je po trbuhu. Odmaknuo je malo glavu i pogledao prema licu. Gledala ga preko poluzatvorenih kapaka, crvena u licu od uzbuđenja, prekrasna cijela, ona kao Adamova Eva… u iščekivanju… Pomalo se približio dijelu tijela kojeg je u tom momentu želio najviše ljubiti. Počeo je nježno i lagano, postepeno je jezikom istraživao sve dublje. U jednom momentu je Rena spontano malo raširila noge i to je njemu bio znak da je spremna ga pustiti skroz tamo, kamo on žarko želi zaroniti jezik. Digao je njenu nogu na njegovo rame da se može bolje približiti jezikom. Uzdahnula je i malo se zaljuljala u valu uzbuđenja. To je i njega potaklo još više i guštao je u ovoj ženi kako ni u jednoj do sada prije nje.

Odlutali su do kauča i Rena se zavalila u isti položaj kao i noć prije i noć prije noći prije.

S razlikom da je sad bila gola, vruća i željna svega sto je slijedilo. Lagano je razmakla koljena. Alen stajao ispred nje i promatrao njezine pokrete. Napokon je i on skinuo zadnje što je imao obučeno. Stajao kao David od Michelangela, spreman podijeliti s njom sve što je u tom trenutku osjećao. Navale želje, strasti i nježnosti. Prišao je k njoj na kauč i ona je automatski podigla kukove dozivajući ga. Pomalo je uronio u njenu vrućinu. Stisnula ga je nogama oko struka kao da oduvijek pripada samo njoj! Nije ništa razmišljala, sve je radila onako spontano, svi pokreti su dolazili bez da se mora prisjećati, kako je bilo, kad se sexala zadnji put.

Alen je, osjetivši njene noge oko svog struka, glasno uzdahnuo -Ajmeee, tko si ti??-

Osjetio je ženu ispod svog tijela koja je bila mekana i čvrsto ga stiskala. Osjetio je njenu želju za njime, onako spontano i iskreno, i uživao je u njoj. Nije mogao vjerovati kako se lagano predaje njegovim rukama i jeziku, kako on sam gušta u njoj, kako se njoj daje i kako se ona daje njemu. Prebacio se i sjeo na kauč i naslonio se. Rena je ostala sjediti na njemu oslanjajući se na njegova ramena. Ljubila ga je još uvijek gladno igrajući se njegovim jezikom i tu i tamo grickajući njegove usne.

Stala bi malo da dođu do zraka i on je iskoristio moment da primi u dlanove njene grudi i licem se izgubi u njima. Rena je zaklonila glavu i ruke stavila na njegova koljena i ostala tako u zaklonu da

svoja prsa maksimalno pruži njegovoj igri. Usput se lagano podizala i spuštala na njemu. Alen je ponovo zastenjao od prizora i lizao je njene čvrste bradavice uz ritam njenog ljuljanja.

Ludilo!! Pomislila je – ludilo!! Uigranost njihovih tijela je bila ludilo. Ubrzavala je ritam i Alen je

pričvrstio stisak njenih grudi i lagano je grickao. Rena je uzdisala sve više i više i osjetila kako gubi

glavu i predala se maksimalnoj eksploziji svog orgazma. Vrtjelo se sve oko nje. Soba, njihova

tijela, vidjela je plafon i u istom trenu njegov pogled. Srušila se na njega zadovoljno iscrpljena.

Uživala je. Opuštena i prepuštena. Alen je lagano mazio prstima po leđima i dozvolio je da si uzme

vremena koliko joj treba.

Rena se smijala. Bila je jako sretna. Smijala se i ponovo se digla sjedeći još uvijek na njemu. Oči je imala zatvorene i uzela je njegu glavu u dlanove. Stisnula je sve donje mišiće i on je točno osjetio njen stisak. Cirkulacija mu proradila i bio je spremniji nego prije.

Otvorila je oči i on je dobio opet onaj pogled, zbog kojeg je sad itekako svjestan, glavu izgubio. Ponovo se počela njihati u ritmu i gledala ga cijelo vrijeme u oči. Ulovio je nju za bedra i pomagao podizati i spuštati određujući ritam koji je pasao njemu. Rena se primila za svoje grudi i masirala i provocirala prstima i pružila mu poslasticu u pogledu. Alen je kužio njenu igru i sviđalo mu se sve što je od Rene dobivao. Strast, igranje, vrućinu, divokost i spontanost!

Brzo ju je zgrabio u naručje i stisnuo tako da je ostala bez zraka. Sad se on srušio na naslon i nju povukao sa sobom.

-Ajmeeee…ajme…- čulo se u tisini…

Popustio je stisak, ali nije je puštao.

To je bilo ono što je želio i ovo sto je upravo doživio ne može mu zamijeniti ni tisuću ljetnih noći na jahti. Bio je zahvalan na osjećaju kojeg ima, bio je zahvalan ovoj ženi na svemu što mu je do sada dala.

Šutke su skliznuli po naslonu, ali nisu se ništa udaljivali jedan od drugoga. Svatko je sam sa sobom procesuirao ono što se upravo dogodilo. Svatko je na svoj način iznenađen jednostavnim i laganim događajem koji je u njima probudio davno zaboravljene stvari.

Probudili su se nakon par sati, žedni i gladni navalili na ostatke meksičke hrane i svatko je popio svoju biru.

– Sreća što imaš Nat- rekao je- bili bismo ostali gladni. -Da- kimnula – s njom nikad nećeš biti gladan.

– Ideš na posao ujutro? – upitao je

Realnost se vratila, a s njom i obaveze.

– Da, dižem se rano…-

-Pustit ću te da se naspavaš- rekao je

-Ok-…

Primio ju je za ruku i poljubio je.

-Nerado odlazim..-

Rena se samo smijuljila. Sve je bilo jasno. Desilo se ono što su oboje željeli. Pa nisu mala djeca. Željeli su jedan drugoga i to su si pružili. Vrijeme je isteklo.

Otpratila ga je do vrata i zagrlila odostraga. Uvijek to voljela raditi. Dlanovima je pomazila njegova prsa i poljubila ga u leđa.

Nasmijao se njenoj nježnosti. Poljubio na vrat i vrata su se zatvorila.

Ujutro se osjećala pomalo izgubljeno iako puna energije. Jedino što je šetala stanom jer je stalno zaboravljala zašto je krenula iz sobe u sobu po nešto, jednostavno, izgubila je glavu.

Uzela je torbicu, ključeve, zadnji pogled u stan da je sve kako treba i htjela je krenuti na posao, kad je kraj kauča vidjela kako nešto leži na podu.

Podigla je bliže i prepoznala Alenov novčanik.

Prasnula je u glasni smijeh i oči su joj zasijale. U prsima je osjetila toplinu i veselje.

-Priča se nastavlja- rekla je sama sebi i otišla u vrućinu novog ljetnog jutra koje je za nju poprimilo novu dimenziju.

Možda će te zanimati

Klimatska dijeta
Blog Health Flow

Znate li što je Klimatska dijeta?

Donosimo pojašnjenje ekološki prihvatljivog pristupa prehrani Život danas sve je više (opravdano) usmjeren prema spoznaji da ekologija nije ”nešto što treba doći na red”, nego hitna potreba. Ekologija nas mora zaokupiti, i usmjeriti prema problemima o kojima se još kao društvo nismo dovoljno osvijestili. Sve glasnije su poruke ekologa, i znanstvenika, te upozorenja da već […]

Read More
Greencajt festival
Blog Health Flow Moj Zagreb

Poznati svjetski govornici dolaze na pozornicu Greencajt festivala

Bivši savjetnik predsjednika Billa Clintona za klimatske promjene, sustainability managerica L’Oreala za cijelu Europu te najmlađa avanturistica koja je osvojila Mount Everest i Sjeverni pol neki su od protagonisti ovogodišnje Greencajt konferencije Najveći zeleni festival u regiji, od 2. do 5. lipnja u prostorima stare Tvornice električnih žarulja i Rougemarin Parka u Zagrebu, ugostit će […]

Read More
Tri dana by Daniela Mishovka – Poglavlje drugo
Blog

Tri dana by Daniela Mishovka – Poglavlje treće

Ljeto je poprimilo pomalo jesenske boje, ali još Uvjek se moglo kupati. Rena i Luka su to koristili skoro svaki dan nakon Lukine škole. Luka je obožavao plivati i roniti. Ko žaba, stalno u moru, gore dolje, stalno nešto izranjao i kod Rene na ručniku se skupljalo svašta nešto toga. Rena sjedila u plićaku i […]

Read More