Rena je sjedila u uredu, u tišini, gledala je ispred sebe i čula samo zujanje klime. Glava joj je bila skroz odsutna. Hrpa papira na njezinom stolu s lijeve strane i manji kup papira s njezine desne strane pokazivale su današnju aktivnost.
Srećom, ima takav posao da radi sa strankama, ali samo po dogovoru, pa si sama organizira vrijeme kako njoj odgovara. A ima i šefa koji joj je dao slobodne ruke.
Sve joj se poklopilo zadnjih par godina. Financijska sigurnost, rastava, samostalnost, sloboda , sve ju je jednom velikom odlukom i željom da se ponovno pronađe, dovelo do balansa u njezinom životu.
A sad, ovaj vikend neočekivano je napravio turbulenciju u njezinoj glavi i tijelu….
Prije tri dana, lagano je hodala dućanom sa aperolom u košarici i veselila se njegovom pijuckanju na balkonu u samoći. Novčanik koji je sada imala ponovno u rukama bio je pokretač jedne avanture sa
puno doživljaja i probudilo se u njoj toliko toga, da će joj trebati neko vrijeme da opet obuzda svoju glavu i tijelo da može funkcionirati.
A što ako ne želi da ta vibra nestane? To ne ovisi samo o njoj…
…Ma, ovisi samo o meni kako se budem osjećala!!! -rekla je sama sebi na glas. To ju je trgnulo. Vratila se u sadašnjost, papire, pogledala na sat…
Mora po Luku.
Izašla je iz kancelarije, sjela u auto i vozila je prema igralištu, gdje je već mnogo roditelja čekalo svoju djecu da se vrate s kupanja u ljetnom kampu.
Stala je malo dalje, i ostala u autu.
Nije joj se dalo družiti sa nikim danas, imala je osjećaj da bi svi skužili, da se sinoć poseksala. Smijala se sama sebi, kakva je budala .Hahaha …
Stigla je poruka.
Alen.
..Hej smajlić… ne mogu naći novčanik. Smijem se sam sebi, ali, je li možda kod tebe?..
..Da..
Rena se nije mogla odlučiti što da napiše još u poruci.
Odjednom se osjećala nesigurna, da li joj treba uzbuđenje ove vrste u životu.
S jedne strane reakcija njezinog tijela, s druge strane hladna glava koja se počela javljati,a s treće strane napetost u prsima sa oznakom KAOS.
Kucanje po staklu vratilo ju je u trenutak. Luka. Rena se široko nasmiješila i otvorila vrata od auta.
“Zlato, nisam te vidjela!!! Dođi ovamo da te zgužvam!!” – grlila je sina. “Hej mama!”- mokar sam, mokar sam, pazi!! Vikao je Luka…
“Kako si se proveo uz toliko vremena bez mene?-upita ga.
“Danas smo izronili neku veliku školjku iz mora,a bila je puna malih školjkica i pijeska.” Luka je krenuo pričati svoju vlastitu priču, ignorirajući mamino pitanje.
“Onda je trener rekao , da je moramo vratiti natrag, jer se ne smije vaditi ništa što se nađe u moru, osim smeća. Pa smo se poslikali s njom i vratili je natrag.Baš je bila fora i velika,a Marin je bio ljut što smo je morali vratiti, i rekao je da će se vratiti sa tatom po nju, po noći!”
“Ma daaaj, šta stvarno? “ gledala ga je u retrovizoru. “Da, ali ja sam mu rekao da je to zabranjeno!”
“I dobro si mu rekao, nadajmo se da će poslušati.”
Dolazili su prema kući. Izašli iz auta, Luka je skakutao u japankama prema ulazu. Rena je podigla sa poda šugaman i naočale za ronjenje, koje je njezin sin izgubio i niti nije obraćao pažnju.
“Ah Bože, ti dečki!! “- hahaha- “Stalno nešto gube!”
…I muškarci!! Pomislila je…
Luki je skuhala tjesteninu sa tunom, to jako voli, a njoj je to super,jer je jednostavno i brzo.
Izbrbljali su se o doživljajima u Istralandiji, o puzzlama Lokomotive i kako je tata sreo neku prijateljicu u Aqua parku koja je s njima ručala pizzu.
Svi nastavljaju nekako svoje živote, samo je ona još pomalo zakočena osim eto, prošle noći, u kojoj je isplivalo toliko toga na površinu i čega se plašila, jer ne zna kako da se nosi s time.
Luka se zatvorio u svoju sobu, Rena si je skuhala kavu i pogledala na sat. Mora se vratiti još na posao.
“Jubavi, mama mora još do ureda, doći ću za sat i pol” – gurnula je glavu u Lukinu sobu. “Može mama” -odgovorio je automatski i nije digao pogled od igrice.
-”Ajde, nije igrao četiri dana, danas može malo više.”- rekla je sama sebi…
Vratila se u kancelariju i odlučila riješiti papirologiju.
Fokus joj se vratio, sve je išlo od ruke. Misli su bile obuzdane.
Kad je došla natrag doma, Luka je gledao TV. Nije bio cijelo vrijeme na PC-u. Skinula je poslovni look, otišla pod tuš.
Zagledala se ponovno u svoje tijelo.
-Jel’ ima neke razlike jer se seksala?- Promatrala se…
Da.
Pokoja sitna šljiva od njegovih prstiju. Ali to je vidjela samo ona.
Bar zna, da je bilo stvarno. -“Ciao Bella”- vikao je Luka.
Rena je skužila da je došla Nat.
“U kupatilu sam. Sad ću!”- viknula je.
“Ka di si dečko moj, dođi da te malo zgnjavin!!”- čula je kako se Nat krenula ganjati sa Lukom. Bella je skakutala oko njih i lajala.
Luka se smijao.
Nat ga je ulovila i škakljala.
“Malo si mi smrša ovih par dan. Dobro da san spekla kolača. Forši da nemaš mene biš bija samo kost i koža!” – zeza ga Nat.
“Da, da, vadi mi mast jer ne pečem kolače” izašla je Renata iz kupatila. “Nismo sve kao ti!! Ja sam ja, a ti si ti.”
Uzela je komad kolača i ona.
“Hoćeš kave?” upita.- “Hoću izvještaj”- kaže Nataša.
Rena je pogledala, ali šutjela uživajući u kolaču.
-“Dođi Bella”-kaže Luka- “Imam lopticu za tebe.”- i nestanu u sobici.
Nat je srkala kavu, i šutjela. Renata je slagala misli.
“Seks je bio vrhunski.”
“Znala san!! Ča san ti rekla! Samo to moreš imati od njega. I neka si! Drago mi je. Jbt, pet lit si se štedila!! –
-”Mora da si jedva hodila danas…” zafrkava Nataša.
-“Ma da!” -haha smije se Rena i koluta očima.- “Nije bilo tako. Stvarno!”-
-“ A zajebavan”- kaže Nat..”Vidin da te neč muči…”
-“Bilo je pre dobro…”-rekla je tiho Rena.
“Imam strah od toga, jer je bilo pre jednostavno i predobro.”
-“Nema tu straha. Sex je sex. Cirkulacija. Potriba za tilo i dušu. Pokrenula si se. To je bitno. I drago mi je da jesi. I to s komadom. “-
-”Baš si dobro izabrala.” -“Hahaha ,a nisam ja ništa birala, desilo se.”-
-“Kako god, ti si se seksala”- zeza je Nataša. “Sad dalje!” “Šta dalje? Si munjena…”
-“Kako ča dalje? Sad si otvorila portun moja, sad će biti gužva u njemu.” –
“Ma da, moš’ misliti!”- ne da se Rena- “Nećemo nastaviti. On ima drugačiji način života, i ne znamo se, i mislim da je dobio što je želio, i ja sam dobila što sam iznenada želila i bilo je dobro, ali nema to smisla, ipak je razlika u godinama, a na kraju krajeva ne znam što bih očekivala, što bih željela i…”
-“Stani ženo čovječe!!! Diši!!!”- zaustavila je Nataša Renin monolog.
“Pa ki vrag ti je? Pa ki priča ča o nastavku š njime? Ja ti kažen da ti se portun otpra za nove prilike, a ti već pričaš o nekom upoznavanju!! Čekaj, čekaj!! Moraš nadoknaditi godine odricanja!!”
-“Ma Nataša!! Ne mogu ja to. Znaš da je to opasan teren za mene.”- “Ma ne, ne, sad moreš tako, i samo misli na sebe.”
U kuhinju je dotrčala Bella sa lopticom i iza nje Luka.
Žene su stale sa prepirkama o sexu i neko vrijeme su se posvetile dečkiću i psu.
Nakon što je Nat otišla, Luka je stavio piđamicu, odvukao se u sobu.
Renata je pospremila kuhinju, upalila TV i popila jedan ledeni Pelinkovac, trebalo joj je. Malo da se ošamuti prije spavanja.
Zaspala je na kauču. Bilo je 22.15 kad se probudila. Pogleda na mobitel . Poruka: “Mogu doći po novčanik? “
-“Može.”
Malo se osvježila sa vodom. Srce joj je lupalo.
-Što hoćeš Renata?- upita se gledajući u oči u ogledalu kupatila.
-Ne znam- odgovorila je sama sebi.
Poruka: “Ispred vrata sam.”
U tišini je otvorila vrata, nije ni svijetlo upalila. Niti u hodniku zgrade nije bilo svijetla.
Vidjela je samo njegovu siluetu. -“Ciao!”- pozdravio je.
“Ciao!” odgovorila je šaputajući. “Ti je mali doma?”
“Da.”
Stajali su u tami gledajući jedno prema drugome, ali se nisu vidjeli.
Napravio je korak prema njoj, a ona prema nazad. Ali nije se odmakla od vrata i nije vrata ni više otvorila.
Govor njezinog tijela rekao mu je da danas nema slobodan ulaz u stan. To je i očekivao. I razumio. I znao je. Ali napetost koju je osjećao nagovarala ga je na suprotno.
Renata mu je dala novčanik.- “Kad se vidimo?”-upitao je.
“Ne znam.” Rekla je tiho.. “Život se vratio u normalu. Obaveze, svakodnevica. Tebi sezona još traje. Meni su ferije završile. “ -sipala je iz sebe i nije ni kužila odakle joj riječi dolaze.
“Nisi mi ništa dužan.”
-“Kako misliš da ti nisam ništa dužan?”- iznenadio se.
“Bilo je ,šta je bilo, odrasli smo. Ne trebamo sad situaciju navlačiti. Da nisi zaboravio novčanik , možda se ne bi više vidjeli. Tako da, nije problem…”
-“O čemu ti to? “- upita Alen malo glasnije .
“Ššš!! Kako o čemu? Pa olakšavam ti situaciju. Jer si mi se morao javiti. A to nije u skladu sa tvojim pravilima.”
Alen je znao da ima pravo. Ali nije mislio da će ona to protumačiti tako bistro i iskoristiti njegovo vlastito oružje prema njemu.
Ostao je zatečen njezinom otvorenošću, ali i jako iznenađen da se bunio svakoj riječi koju je izgovorila. On je želio vrući zagrljaj,a dočekao ga je hladan tuš.
“A da da… znaš mene… hahaha… ne skrivam ništa. Otvorena sam knjiga.”
Rena je stajala mirno, hladne glave, prigušenog srca. “Vidimo se u điru,Alene” rekla je” Laku noć!” Zatvorila je vrata.
U Alenu bijes, razočaranje, a sad i kaos. Prošao je prstima kroz kosu. Stajao je u hodniku kao zaleđen. Izletio je van, sjeo na skuter i otišao u mrak. Nije znao da ga Rena promatra kroz prozor i nije vjerovala sama sebi, da je rekla ono što je upravo rekla.
Nije kužila da je to odjednom strah preuzeo kontrolu nad njenim izborima.
Izabrala je nastaviti tamo gdje je stala prije četiri dana , a to je bilo mirno življenje same sa sobom, Lukom, prijateljicama bez dodatnog adrenalina kojeg je okusila ove noći. Željela je samo nazad svoj balans i sreću. Tako je za nju bilo jednostavnije.
Jedva je otvorila oči. Lukino po tisućiti put mama mama mama joj je ušlo u snove i nikako da osvjesti da se mora probuditi.
“Mama, moraš me voziti!!” “Koliko je sati?” Upita pospano… “8.55”
“O Bože!!” Skočila je s kreveta. Zaspala je. Kako?? Luka se smije.
“Ma, ne brini mama, 8.35 je!! “
“Dođi ovamo, ti mali lažljivac! Ovako me uplašiti odmah ujutro!!” Ganja Rena Luku po sobi. “Nja nja njaaaa njaaaa! Mama je zaspalaaaaa…
Mama je zaspalaaaa!!!- bježi od nje smijući se..
Stala je u kuhinji da popije na brzinu kavu. Ima 15min. Tako da …
Najprije kava….
Osjećala je umor. Sinoć nije mogla zaspati. Razmišljala je o tome što se desilo. Pokušavala je sama sebi objasniti sebe. Jednostavno su se njezin um i tijelo resetirali na tvorničke postavke i izbacilo stvari, koje su nakon vikenda bile nove u njenom životu, stvarali su joj emociju, nemir, iako dobar nemir, ali nemir je ipak nemir, a ona se sa time nije ovog momenta znala nositi.
Mučila ju je njezina hladnoća prema Alenu.
-Jebi se Rena, ne znaš ga. Nije ti nitko i ništa. Postupila si sasvim normalno i racionalno, zaštitila si sebe od emocija koje ti sad ne trebaju, od komplikacija koje bi nastale.
Ali kako može biti sigurna da bi nešto od toga bilo ili ne bi bilo? Nije mu dala priliku niti da kaže svoj stav, mišljenje. Baš ga je jednostavno odgurnula od sebe.
U svim tim razmišljanjima provela je skoro cijelu noć, onda je napokon zaspala. Vozila je Luku na koloniju, navratila u ured. Obavila nekoliko poziva. I nazvala Jelenu. “Hej!! Jesi sama? Mogu doći?”
“Dolazi. Čula sam da si imala divlju noć!!” -smije se Jelena preko telefona.
“Ah, Nat !! I njena mašta.”- poklopila je Rena poziv i krenula prema Jeleni.
“Jel’ imaš neke kekse uz kavu? Gladna sam!” Upitala je Renata Jelenu. “Evo draga..”
Jelena je sjela u ratan fotelju na njenoj predivnoj terasi. Renata obožava njezinu terasu.
Cijela kuća je bila zagrljena u borovu šumu, dovoljno da malo ohladi okolicu, ali ipak propušta zrake sunca i dozvoljava pogled na more. Na njenoj terasi bio je uvijek povjetarac. I sada ga je bilo. Odgovarao joj je. Kao da je vjetar odnosio napetost s njenog čela.
“Sada mi prvo reci, je li ti bilo lijepo? To me zanima.”-prekinula je tišinu Jela. “Je..”
“Zašto tako kratak odgovor?”
Rena je pogledala prijateljicu u lice i rekla:
“Ne znam šta da mislim o svemu tome. Mislim da sam ga otjerala.”
Sve je prepričala i o razgovoru s Nat, i o njenom ponašanju sinoć kad je došao po novčanik i o nesanici prošle noći…
“Ke zbunjola!” Rekla je napokon Jelena.
“Vidi ovako…meni je bilo prelijepo. Ali zar to trebam?? Zar trebam imati nekoga da budem sretna? Nisam spremna dijeliti svoju mirnoću s nikime, razumiješ..” objašnjava Jeleni.
“Ma kužim ja.. sve ok. Došlo je iznenada nešto , desilo se šta se desilo.
Šta bi ti htjela?”
“Ja bih jednoga dana htjela sve. Ali nije on kandidat za to. Premlad, prelud, rastavljen, povrijeđen, što znači , nema šanse da se nekome ponovno da, isto kao ja. Njemu u životu ništa ne fali. Ima predivnu kuću, dobar job, ima kćerkicu.. ima sex kad god mu dođe, to znači, društva mu ne fali . A ja nemam namjeru nekoga moliti ili mu objašnjavati zašto bi trebao biti sa mnom..!”
“Renata, pričaš dvije stvari u jednoj… tu pričaš da ti nitko ne treba, pa pričaš da nećeš nikoga nagovarat… smiri se …” Jelena je pogodila trenutak da Renu zaustavi da se zapita što osjeća.
Jelena je imala tu moć. Njena vjera u ljubav i njena iskrena želja da ljudi budu sretni, naučili su je kako ljude umiriti i fokusirati na bitnu stvar. Sjela je nasuprot Rene i zagledala se u prijateljicu.
“Zvrka.. rasturena si. Ovo nije bio samo seks. Idemo dokučiti što se dešava.”
Rena je duboko udahnula. Znala je da je emotivno previše vezana za događanja prošlog vikenda, kužila je, da joj je sve zbrkano.
“Ja se nikad nisam tako osjećala pored nekoga. Takva opuštenost, takva prisutnost MENE u svemu, lagana komunikacija, želja biti samo pored njega, a seks… ok, bila sam očito gladna seksa, pa možda mi to malo oduzima objektivan pogled, ali bez obzira.. ja sam plesala tango s njime!!”
“Mladi muškarci kod nas izazovu onu djevojku koja se u nama skriva. Ali to nije ništa loše. Dapače, drago mi je da si je pronašla. Predugo si bila zatvorena. A sad.. Da li je on za nešto dalje, vrlo sumnjam. Sve ono što si mi rekla, sve se slažem što se njega tiče. On je bio samo pokretač nečeg novog u tvom životu i tome se veseli i zahvali se. Sve je dobro što ti se desilo, i sva ova reakcija je dobra!! Mene to veseli!! Živnula si!!”
“Slažem se.” rekla je tiho “ Jedino si ne želim natovariti na leđa neke emocije iz kojih se moram izvlačiti. To sam sve već prošla, a bome mi ne treba više.”
“Nećeš, kad ti ja tako kažem! Sad je friško. Rekla si mu jasno i glasno stvari kako stoje, riješila si za njega razilazak. I to je to. Svatko svojim putem. On na jahtu među curetke. Ti obogaćena iskustvom u svoje nove avanture.” Smije se Jelena.
“A možda imaš pravo. Trebam se samo dobro naspavati i pustiti da se smirim.
Rena je tu večer zaspala s Lukom u krevetu vrlo brzo i kao beba. Za Alena je slijedila još jedna noć bez mira. Nije mu bilo jasno što se desilo. S jedne strane je sve svoje uhodane pametne korake zaobišao na daleko i na široko, a s druge strane ga je žena koja ga je uzdrmala najviše do sada, vratila u poznate tračnice njegovog samačkog života, a njemu se to nije dopalo. “Ma koji ti je kurac Alene!!” -rekao je sam sebi.
Digao se s kreveta, obukao majicu i hlače. Sjeo na skuter i odvezao se u grad.
U Red Cafeu kod brata će malo skrenuti misli sa Rene.
Bio je u pravu. Bar pun turistkinja, sve vesele, mirišljave, melem za oči. Sjeo je na šank i brat mu je odmah natočio Pelin.
“Izgledaš grozno” – čuo je Alen kao dobrodošlicu. “I ti isto”- popio je svoj Pelin.
Okrenuo se prema kafiću, laktove naslonio na šank.
Muzika je bila top. Brat uvijek ima dobru muziku, zna svoje goste oraspoložiti da se opuste i prepuste zabavi.
Imao je šta gledati.
Nakon pola sata već je bio u društvu nekoliko žena i Renu je pustio skroz u zaborav. Bio je u pravu. Ovo mu treba. Ova lagana atmosfera. Ipak, još nije spreman da izabere suputnicu.
Iako, Rena mu se činila kao odlična kandidatkinja. Ali očito se prevario. Ostat će on na svom poznatom terenu.
