U davnim vremenima Rimskog Carstva postojao je koncept odnosno radno mjesto: anteambulo.
Anteambulo u doslovnom prijevodu znači: “onaj koji čisti put”.
Posao anteambula je bio taj da ide ispred svog poslodavca koji je najčešće nosio titulu političara, poduzetnika ili bogatog pojedinca društva te da tom svom privilegiranom poslodavcu “čisti put”, odnosno komunicira s društvom, rješava “on the go” probleme i općenito čini poslodavčev život lakšim.
U velikom broju situacija anteambulo je imao nekoliko poslodavaca pa bih proveo dane u tranziciji iz jednog bogatog dvora u drugi. Anteambulov posao je bio da osim rješavanja izazova stvori prilike za svoga gospodara da bude bolji i da izgleda bolje u više sfera privatnog i poslovnog života. Pa tako imamo neke zapise od nekolicine malo više poznatih individualaca koji su obnašali dužnost anteambula. I tu se rađa naša strategija platna. S obzirom da je anteambulo imao višu edukaciju, sklonost umjetnosti te bio općenito svjestan – nakon određenog vremena kod većine se rađala mržnja prema višem sloju društva kojeg su služili.
Postavilo se pitanje:
“Ako im ja rješavam sve probleme zašto baš ja ne mogu imati svoj dvor I svoje sluge, pa da se mogu na privatnom posjedu posvetit svojoj znanosti, umjetnosti, religiji ili zanatu u miru?”
Idealno bi bilo da je anteambulo mogao kontrolirati taj novonastali bijes i razumjeti da mu upravo njegov status autsajdera omogućava svježi pogled na društvo koje je služio. Ali umjesto fokusa i kontrole emocija njega/nju prožima ono što vidi. Dolazimo do stava koji nadilazi generacije i koji je sveprisutan u našem trenutnom sistemu i društvu općenito.
Taj ljuti, pametni i ne cijenjeni čovjek je forsiran da radi stvari koje ne želi za ljude koje ne cijeni i svakodnevno trati svoj talent i svoje vrijeme. Zvuči li Vam poznato? Većina će prihvatiti način koji je anteambulo prihvatio i to se vidi u bezbroj situacija današnjice. Od konstantnog društvenog jaza, do traćenja energije na ogovaranja i zavjere pa sve do privatnih, poslovnih, političkih i državnih afera. Taj anteambulov osjećaj je sveprisutan.
Evo rješenje i strategija čijom implementacijom od malih nogu imamo šanse za unaprijeđenu sutrašnjicu, što nam dozvoljava više vremena za buduće izazove. Svima je poznat model učenik / učitelj (mentor) koji se pokazao vrlo uspješnim u većini slučajeva kroz povijest. Taj model gradi skromnost, strpljenje i disciplinu koja meni osobno, a i društvu jako nedostaje. Isto tako nam nedostaju i mentori ali postoji jedna stara izreka koja glasi:
“Kada je učenik spreman, učitelj se pojavljuje”.
Vjerujete li u tu izreku?
Za primjer možemo istaknuti Teslu, Penkalu, Franklina, Da Vincija, bezbroj vrhunski glazbenih kompozitora, ratnih generala, inovatora, političara i ostalih. Navedeni primjeri su imali sreću mentorstava ali što je s nama ostalima koji nemamo? Kada funkcionirate unutar toga modela ili kada se sjetite prvih poslova sjetit ćete se i rečenice “Učini da drugi izgledaju dobro” ili “Drži glavu dolje” .
Naravno da jedan mladi, nadobudni individualac s vrsnim prijašnjim rezultatima i potencijalom ne želi to čuti. Ovdje se ne radi o “ljubljenju guzice” nego o stvaranju opcija za druge u tvom okruženju da doprinose zajedničkim ciljevima i rješavanju problema kolektiva. Tada se kaže da osiguravaš dobro platno na kojem će drugi slikati. Očisti put za ljude poviše sebe i na taj način stvaraš put za sebe.
Uistinu mi je žao kako meni ovo nije nitko rekao u mojim ranim dvadesetima, kada je progres bio vidljiv, arogancija na vrhuncu i pad zagarantiran.
Dolazimo do odgoja. Poznato je kako smo uvjereni od malih nogu da smo najbolji jer roditelji pokazuju ljubav na svakojake načine, ali trebamo imati nekoga tko će nam reći tri stvari u određenoj dobi kako bih nastavili put prema progresu.
-
Nisi ni blizu važan ni bitan koliko misliš da jesi
-
Tvoj stav mora biti korigiran
-
Većina toga što misliš da znaš je krivo ili zastarjelo
Jao, ovaj treći mi se čini najpotrebnijim na trenutnoj Geo lokaciji. Nitko ovdje ne zagovara ulizivanje, nego pogled iznutra i stvaranje opcija i prilika za sebe ali i za druge. Strategija platna je upravo ta strategija kojom pomažući drugima pomažete sebi. Veličina dolazi od najskromnijih početaka – od rada. Ona dolazi onda kada ste najmanji i najmanje važna osoba, sve dok to ne promijenite rezultatima. Mislim kako nam je upravo ovaj dio tišine, rada i rezultata najteži u doba socijalnih medija gdje svi imaju platformu za veličanje samih sebe i gdje svi dobivaju aplauz i priznanje društva kada slikaju tu kavu iz plastične, porculanske, keramičke, metalne ili biorazgradive šalice.
Zamislite kada bi uistinu željeli pomoći svakoj osobi koju sretnete i kada bi svi to radili i kada bi tome pristupili na način gdje nemamo koristi mi, već samo osoba kojoj pomažemo. Sada zamislite koliku količinu informacija bi prikupili rješavajući raznolike probleme te golemu banku usluga koju bi imali na raspolaganju. WOW. Stvori platno da drugi mogu slikati po njemu, stvori ga u tišini i veličaj uspjehe drugog. Upoznaj interesantne i proaktivne ljude i upoznaj ih međusobno. Izmisli i stvori više nego itko drugi i podijeli sve izume i ideje, podijeli ih besplatno i ne očekuj ništa. Na taj način postepeno dolazi do proboja svijesti. Na taj način se vidi svijetlo na kraju tunela. Zamijeni svoje kratkoročno zadovoljstvo za dugoročni boljitak. Jer, na kraju dana, osoba koja je inicijalno očistila svoj put, prije ili kasnije će kontrolirati smjer tog puta isto kao što i platno kontrolira oblik slike.
Mame i tate, na Vama je red…
Napisao : Vicenco ‘Enzo’ Matijaca
