Kada živimo sa sviješću da je sve u životu dar, to poboljšava naše stanje zahvalnosti, slobode i blagostanja. Stvari koje smo prije smatrali beznačajnima počinju izgledati zanimljivo. Svaki trenutak postaje dar, kad shvatimo da ipak nemamo pravo ni na što.
Naš život, naše zdravlje i voljeni su pokloni.
Počinjemo shvaćati istinu da nikada nismo imali sigurno pravo ni na što.
Čini se da ljudi zaista shvaćaju ovu istinu kad su suočeni s mogućnošću gubitka života, gubitka zdravlja ili voljene osobe.
Ništa nije nepropusno.
Pravni ugovori, bankovna štednja, korporacije, ekonomije, dobro zdravlje, odnosi itd. mogu propasti u roku od nekoliko trenutaka, a u vanjskom svijetu nema stvarne sigurnosti.
Bez obzira gdje se u životu nalazimo, uvijek nas dijele trenutci da sve to izgubimo. Ovo je otrežnjavajuća istina s kojom se većina ne želi suočiti.
Ali suočavanje s ovom istinom je oslobađajuće i daje nam veći osjećaj slobode. Paradoksalno, može nam pružiti i unutarnji osjećaj sigurnosti kakav nam vanjski svijet nikada ne može pružiti. Ako je sve dar, zbog čega toliko ljudi živi svoj život s konstantnim frustracijama, bijedom ili pravom?
Razlog zbog kojeg mnogi od nas nisu svjesni svojih darova jest taj što su nas naveli da mislimo da su samo sretne stanke, materijalna imovina ili uspješni ishodi.
Ali kad znamo da su darovi više od onoga što ih definira, otvara nam se svijet čuda, a to pojačava naš osjećaj zahvalnosti, blagostanja i slobode.
Kad uistinu shvatimo da ipak nemamo pravo ni na što, a sve što proživljavamo je dar, ne uzimamo život zdravo za gotovo.
Razvijamo fascinaciju svime što život nudi.
Naposljetku, u velikoj shemi stvari mi smo samo još jedna vrsta koja je imala sreće nazvati ovo okruglo čudo svojim domom.
I mi ljudi kao vrsta tek počinjemo.
Pogledajmo oko sebe, ljepote ima posvuda i dostupna je svima.
Napisao : Vicenco ‘Enzo’ Matijaca
