| Sjeti se onog dana kada si s nestrpljenjem i uzbuđenošću čekala svoje malo klupko puno ljubavi.Nakon poroda tu je bilo brdo emocija, sreće i straha, ali zahvalnosti jer si postala majka.
Sjećam se sebe, prije nego li sam postala majka. Toliko sam željela svoju djecu. Kad su mi sa 18 godina liječnici rekli da neću imati djecu zbog zdravstvenih problema kao da mi se urušio svijet. Dok su drugi razmišljali o zabavi i druženju, ja sam samo željela imati svoju obitelj.
Srećom, ipak je neko čudo napravilo svoje i ja sam s 19 godina ostala prvi put trudna – prirodno :-).
S 20 godina bila sam majka prvi put, i uz to studentica, s 21. već i drugi put majka.
Sanjala sam kako će me majčinstvo upotpuniti, kako ću biti majka koja nikad neće vikati, udariti, svađati se. Cvjetat će ružice i sve će biti sjajno.
Do dana kad mi se u glavi nije poremetio onaj sistem ružičastog svijeta, dok dečki nisu malo porasli pa su počeli vikati, udarati, svađati se. I odjednom shvatiš da ipak nije sve onako kako si ti to zamišljala u svojoj trudnoći – zar ne? Je li ti to poznat osjećaj?
Pa se pitaš gdje griješiš, što da radiš, kako da “popraviš” situaciju, što ne valja s tobom, što ne valja s njima.
Ulovi te umor i samo poželiš da odeš spavati i odspavaš u komadu bar 3 sata bez buđenja 3 sata je nekad majkama doista kao kraljevski tretman).
|
