Ozračje kojim se serija “Grijeh” bavi je ambijent kontrakulturnog, punkerskog Londona ranih osamdesetih.
Obično se kaže da glupost ubija. Ali, neke je ubilo što su bili tako prokleto pametni. Tom je rečenicom britanski scenarist Russell T. Davies u jednom intervjuu opisao likove i ozračje vlastite serije “It’s a Sin” .
Ozračje kojim se serija bavi je ambijent kontrakulturnog, punkerskog Londona ranih 80-ih. U još uvijek konzervativnoj tačerijanskoj Britaniji, London je meka u koju uviru svi oni koji su drukčiji. Među njima su i brojni homoseksualci, koji bježe iz vlastitih konzervativnih sredina da bi uživali u libertinskom ozračju metropole.
Uz libertinstvo, međutim, ide i promiskuitet, a ranih 80-ih pojavljuje se AIDS. To je trenutak kad su neki – kako veli Davies – “bili tako prokleto pametni”, te vijesti o novoj bolesti otpisali kao fake news. Neke je to koštalo glave.
Kratko zatišje tolerancije
BBC-eva serija – koja je od ovog tjedna u Hrvatskoj dostupna na HBO-u – prikazuje trojicu takvih “prokleto pametnih”. Prvi od njih je Ritchie (Olly Alexander), dijete konzervativnih, malograđanskih roditelja s otoka Wight. Roditelji šalju Ritchieja – za kojeg pojma nemaju da je gej – u London na studij prava. No, Ritchie umjesto na pravu završi na glumi. Uroni do guše u hedonizam “swinging Londona”, dok njegovi roditelji sve to vrijeme nemaju pojma da je homoseksualac.
Drugi je junak Daviesove serije Roscoe (Omari Douglas), mladi Nigerijac koji bježi od nabožne obitelji koja ga – kad otkriju da je gej – kani poslati natrag u Afriku. Treći je Colin (Calum Scott Howells), mladi Velšanin koji dolazi raditi kao krojač u elitnu krojačnicu na Saville Rowu. Colin je gej, ali nimalo pustopašan, i zapravo živi konzervativan, monoton život krojačkog šegrta. Rane su 80-e, i sva trojica uživaju u kratkom zatišju tolerancije.
Bagaža srama
A onda početkom 80-ih pristiže AIDS. Većina ga likova ignorira, ili pak otvoreno negira. Vjeruju da je vijest o virusu konzervativna konfabulacija, ismijavaju se s virusom koji “ubije sve na H” (homoseksualce, Haićane i hemofiličare). Kao i danas Covid, i AIDS je 80-ih bio savršeno poprište za teoretičare zavjere, negacioniste i nadriliječnike: razlika je samo to što je AIDS značio smrtnu osudu. A kad počnu umiranja, počinje i suočenja s konzervativnom sredinom. Roditelji tek tad otkrivaju istinu, najbliže se ukapa pod lažnom dijagnozom, spaljuje se njihova popudbina, a bolest je omotana bagažom srama.
TV serija Russella Daviesa bavi se sličnom temom i sličnom epohom kao i izvrsni film “120 otkucaja u minuti” francuskog redatelja Robina Campilla. I Campillov se film bavio odnosom gej scene i ranog AIDS-a, ali u Parizu. Premda su i francuski film i BBC-eva serija izvrsni, oni su – treba reći – jako različiti. “120 BPM” je politički film koji ponajprije slavio društveni aktivizam, a umiranje prikazivao tonom uzvišene melodrame.
Daviesovi su likovi posve drukčiji. Apolitični i hedonisti, oni u nevolju hrle bezglavo neobazrivo, a bolest ih kažnjava nediskriminativnim, slijepim slučajem. A kako “Grijeh” ide prema raspletu, tako uz razuzdanu djecu postaju sve važniji konzervativni roditelji. Jedna od njih – majka u ulozi Keeley Hawes – postaje i središtem serije: oličenjem malograđanske drame, ali i dvoličnog stida. Hawes je odigrala briljantnu ulogu i – doslovce – “pojede šou“.
“Grijeh” je serija koja se bavi tmurnom, teškom temom. Začudo, serija nije takva. “It’s a Sin” je veliko slavlje života, pet sati pripovijedanja iz kojeg pršti vitalitetom i radošću. Russell Davies je uspio nemoguće: pronaći ton koji vješto lavira između humora, satire i patosa. Rezultat je prvorazredna TV serija.
Piše: Jurica Pavičić za Jutarnji list
