Simbolika iza položaja konja u prikazu poznatih jahača.
Jeste li znali da se konj našeg bana Jelačića zvao Emir?
Konja je na poklon ban dobio od Bihaćkog Mahmud – bega Bašića. Konja kojeg su opisali kao “rasnog bijelca” ban je jahao i u pohodima, ali i na svom ustoličenju 1848 godine.
Autoru spomenika koji i danas krasi glavni zagrebački trg, Antonu Dominiku Fernkornu, Emir je poslužio kao model, pa tako ban i njegov konj ostaju zajedno u vječnosti (od 1866 godine kada je kip napravljen).
No tu dolazimo do još jedne zanimljivosti. One koja govori o tome da položaj nogu konja brončanih spomenika, ima svoju simboliku, tj. (navodno) “govori” o tome kako je konjanik okončao svoj život.
Ukoliko konj stoji sa obje noge na tlu, znači da je njegov jahač umro prirodnom smrću.
Takav spomenik možemo vidjeti ispred ulaza Kamenitih vrata, na Trgu Braće hrvatskog zmaja, a radi se o spomeniku Sv.Jurja iz 1906 godine, djelu austrijskih kipara Windera i Kompatschera.
Propeti konj, sa obje noge podignute, upućuje na to da je je njegov jahač (možda) stradao u bitci.
Primjer toga u Zagrebu je drugi kip posvećen “Sv.Juraju”, smješten kod HNK.
Ovaj drugi spomenik prikazuje trenutak borbe, kada se Sv.Juraj prema legendi braneći neki grad borio sa zmajem. U priči zmaja naposljetku porazi, te oslobađa princezu, koja je zmaju ponuđena kao žrtva.
Kako se radi o legendama, interpretacija se donekle razlikuje.
Još jedan poznati konjanik Hrvatski kralj Tomislav također jaše konja, a pouzdanih činjenica o vladaru za kojeg se navodi da je vladao do 928 godine, te da ga je naslijedio Trpimir, nema previše.
Ipak tvorac spomenika Robert Frangeš-Mihanović, autor brončane statue iz 1933. ovjekovječio ga je kao konjanika, koji je ako se osvrnemo na simboliku, podlegao ranama zadobivenim u borbi.
Upravo tako “prikazan” je i naš ban Jelačić, gdje jedna podignuta noga njegovog konja Emira, šalje istu poruku. Na slavnom vojskovođi banu Jelačiću, brojni junački pohodi ostavili su traga, te je nakon dužeg bolovanja napustio ovaj svijet.
Međutim brončani konjanici naše povijesti, grada, zemlje – ponosno ostaju, prkose, poziraju.
Podsjećaju na minula vremena, kao suvenir, kao savršena foto razglednica.
Foto / Tekst
Andreja Rezniček Mehun
