U još jednom izdanju rubrike „To Smo Mi“ predstavljamo Vam našeg stalnog suradnika rubrike Bizz Flow i prijatelja The Flow portala, Vedrana Sorića.
Kao mladi poduzetnik želio je naučiti što više stvari – u narodu bi rekli: „bilo ga je posvuda“. Prije dosta vremena pronašao je svoj poslovni put u prodaji kombinirajući ga sa svojom najvećim strastima – automobilskim svijetom i modernim tehnologijama (umjetna inteligencija).
Kroz vrijeme se oprobao na većini pozicija u prodaji – od prodajnog predstavnika, KAM-a, voditelja prodaje, voditelja poslovnog razvoja do direktora prodaje i na kraju izvršnog direktora i člana uprave. Prošao je kroz mnoge izazovne prodajne situacije diljem Svijeta konstantno učeći razumjeti i prihvatiti različite kulture, mišljenja i načine komuniciranja.
Kroz svoja putovanja razvio je izvrsnu mrežu poslovnih partnera spremnih na razgovor o budućim poslovnim prilikama.
Tijekom godina pomagao je mnogim prodavačima, menadžerima i voditeljima prodaje da preispitaju način na koji komuniciraju, pregovaraju i žive u svijetu prodaje – tvrdi da mu je mudra osoba jednom rekla:
“U prodaji ne radite – živite je.”
Ukratko, za njega je prodaja srce, duša i krvotok svakog biznisa.
• Vedrane hvala ti što si nam dozvolio da malo zavirimo i u tvoj privatni svijet ovim intervjuom. Poznat si u poslovnom svijetu kao jedan od najvećih prodajnih entuzijasta i stručnjaka na ovim područjima, no iza odijela krije se i čovjek. Tko je zapravo Vedran Sorić i kako je počela tvoja životna priča?
Dečko iz Zagreba, iz centra grada, odrastao u centru grada i na neki način još kao klinac, možda sam imao 6 godina, kada sam kod Inine zgrade na križanju Šubićeve i Zvonimirove , u jednom velikom cvijetnjaku gdje je bila hrpa ruža gore, dok nitko nije gledao odsjeko par ruža i otišao ulicu dalje i prodavao te ruže. Tu zapravo započinju moji prvi prodajni koraci.
Ja sam bio mali „lopov“ da, mislim nitko mi to nije nikad zamjerio, kaj klinac klinac, ali sam fakat rezao ruže i prodavao i tako si za sladoled znao zarađivat. To ti je početak na neki način moje prodajne karijere (smijeh) kada sam imao manje od 10 godina. Nekako mi je uvijek to išlo, uvijek mi je ta prodaja bila nekako u krvi. Ali ono što je fascinantno je da sam ja to tek osvijestio možda prije nekakvih 10-tak godina, da sam ja postao svjestan toga da zapravo cijeli život na neki način radim u prodaji. Bilo je tu naravno svakakvih poslova u međuvremenu, ali to s tim ružama neću nikad zaboravit jer to mi je bilo totalno fora. To ti je bilo ono, “8 Mart” se tada još slavio i onda bi ubrao te ruže i mami kupio bocu vina, bio je to crni Ribar (mama će potvrditi ako treba – smijeh) umotan u onaj dućanski papir za šunku i onda sam to mami donio doma za „8 Mart“.
A eto to sam ti ja, ako ćeš me pitat tko je Vedran Sorić, prodavač, prodavač u duši što bi se reklo. Meni je najsmješnije kad mi netko kaže “Prodajni guru”, mislim ne smijem reći da mi je to najsmješnije zapravo me mnogi tako zovu i onda se to krivo može protumačit jer ispada ko da mogu svakom sve prodat a ne mogu, naravno da ne mogu. Kad sam postao toga svjestan život mi je postao lakši – govori Vedran kroz smijeh.
• Kada si bio dječak, o čemu si sanjao da ćeš postati jednoga dana, kako je izgledao idealan posao u glavi „malog Vedrana“ i koji su bili tvoji snovi te kako to možeš povezati sa onime što radiš danas?
Da, vidiš zanimljivo. Ja sam oduvijek obožavao automobile i onda s vremenom sam počeo obožavati motore. Znači uvijek je bio prisutan taj neki auto-moto svijet i od malena čitam Auto Klub , valjda od prvog broja kad su testirali Fiat Tipo i Yugo Floridu i od onda sam htio biti test vozač za Auto Klub, to mi je bio san, sad ću ja vozit aute i samo ću pisati o tome i to će meni biti super.
Sad mi je to hobi i sad zapravo ionako vozim aute i motore i ne moram pisati o tome pa zapravo guštam samo za sebe što mi je odlično. To je neka moja želja bila tada dok sam klinac bio, a onda dok sam upisivao faks sam upao i na ekonomiju i promet. Onda sam gledao di bi šta bi i na kraju sam se opredijelio za promet jer je tamo puno manje mojih frendova išlo. Ne mislim da sam htio pobjeći od frendova nego sam si gledao na to kao da ne želim izgubiti frendove zbog ovog posla jednoga dana, totalno sulud način razmišljanja (govori kroz smijeh), i završio sam na zračnom prometu gdje sam zapravo htio biti pilot, opet voziti nešto.
Onda sam saznao da imam dioptriju, u jednom trenu potonule su sve moje lađe ali sam svejedno završio promet i to zračni promet i magistrirao sam odnosno diplomirao po tadašnjim standardima. Danas je to magisterij, moram samo taj papir podići no nikad nisam jer sam pre lijen, ali je fora da sam na kraju magistrirao na planiranju razvoja aerodroma. Zahvaljujući tome sam bio jedno vrijeme i u Nizozemskoj, tamo sam radio, odnosno na studentskoj razmjeni, pa sam zapravo na poslu bio tamo, tako da sam nekih 6 mjeseci gore proveo i to mi je bilo u to studentsko doba fenomenalno.
Rekao bih da sam uvijek bio otvoren prema onome što mi život pruža, ako bi se i spotaknuo na neki način i ako bi me pokolebalo nešto, neki događaj u životu, vrlo brzo bi se opet dočekao na noge i krenuo malo drugačijim kolosijekom dalje. Tako da sam puno ja toga radio u životu. Ja sam stvarno ono, neću reći svaštario, uvijek je to nekako bilo povezano sa ljudima i sa komunikacijom, i možda je prirodno bilo da završim u prodaji ali to sam shvatio tek negdje tamo 2010/2011 godine. Već sam imao i ozbiljan posao prije toga, znači na početku svojih 30-tih godina. Nisam još to tada znao verbalizirati ali sam skužio da zapravo radim u prodaji cijelo vrijeme, cijeli život zapravo.
• Voliš li svoj posao i što ti je najdraže?
Da, obožavam. Znači stvarno stvarno volim svoj posao, a najdraža mi je mogućnost rada sa ljudima i konstantno učenje jer što više radiš sa ljudima to više učiš. Od svakoga možeš nešto naučiti, ali fakat od svakog. Znači, sad će mi se smijat oni koji će čitati ovo ali i kad odeš na plac, nije da često odem na plac budimo realni ali kad odem, onda čak i snimam situaciju na placu i te kumice i starčeki i ekipa koja tamo prodaje koja se trudi, način komunikacije i kako pridobivaju kupce meni je to fascinantno. I super mi se upuštati u razgovore sa tim ljudima, kako putujem puno, ljudi imaju predrasude recimo prema Albaniji i prema nekim državama, dok ja naprimjer obožavam ići dole…
• Kada ne radiš najviše voliš…?
Imaš slike.. motor i idemo negdje. Čak ne mora nužno ni bit motor, ja obožavam stvarno motor jer mi daje nekakvu slobodu, brzinu inače volim iako ne vozim pre brzo stvarno ono nije da divljam, vozim umjereno brzo ali volim stvarno putovati. Neko vrijeme nisam vozio motor i to mi je strašno falilo tada.
• Kao entuzijast i pratitelj AI i IT tehnologije, u razvojnom viđenju bliske budućnosti toga područja što te najviše veseli a od čega možda zazireš a moglo bi se ostvariti?
E to mi je zapravo odlično pitanje, jako mi se sviđa, jer veseli me to da će se dosadne stvari u prodaji automatizirati, znači dosadne repetitivne stvari i već dan danas se to koristi i automatiziraju se. Ono što me zapravo najviše plaši je to da će roboti odnosno AI preuzeti vožnju a to mi užasno ide na živce jer volim voziti i ne želim da mi uzmu kontrolu od upravljanja autom. Vidim da se to ostvaruje već kroz narednih 10 godina, a ova 2020 je pogodovala ubrzanju razvoja tih tehnologija. Znači zazirem od samovozećih auta, ne da sam protivnik toga, ja to podržavam pogotovo za loše vozače, no ja sebe smatram dobrim vozačem i volim voziti i ne želim da mi oduzmu taj gušt. Samo to..-govori Vedran kroz smijeh
• Kažu da na mladima svijet ostaje, koje zanimanje misliš da će biti najtraženije u budućnosti i što bi poručio našim mlađim čitateljima u kojem smjeru krenuti što se životnog zanimanja tiče?
Ah….zapravo jako teško pitanje. Mislim da se tu odgovor prema onome što danas znamo nekako nameće, dakle bilo što u digitaliji mislim da ima smisla danas za mlade. Ono što me tu malo brine je da naš školski sustav baš nije još u skladu sa svim tim. To vidim jer su mi djeca u školi, dobili su tablet-e ali koriste ih na dosta zastarjeli način. Kod nas su sva djeca dobila tablet i to je ok ali je smiješno da onda djeca imaju tablet-e i mogu imati školu online od doma ali profesori ne održavaju edukaciju putem digitalnih kanala nego ti npr. daju zadatak u Word-u i ti onda moraš stisnuti Like da si kao na nastavi. Like je potvrda da si na nastavi i onda rješavaš u tišini, znači nema interakcije nikakve, ništa .. katastrofa.
Tu i tamo se neki profesor (čast izuzecima) spoji tako da šteta, baš šteta. U svakom slučaju, klincima i ekipi bi savjetovao, ne znam, nekako mislim da je upitna budućnost korporacije u smislu u kojem ih mi danas znamo. Mislim da će se korporacije morati malo redizajnirat i da će jako puno ljudi, zapravo poduzetništvo, dosta otići gore. Potencira se poduzetništvo, na kraju krajeva jako puno ljudi iz poduzetništva se diglo na noge i potiče nove generacije da upravo krenu u poduzetništvo i krenu svojim putem jer baš ta krilatica danas vrijedi a to je da svatko sve može. Ako nešto dovoljno želiš možeš to ostvarit i fakat možeš..ja vjerujem da da.
• Koliko u privatnom životu koristiš vještine i znanja prodaje te što misliš o prodaji kao sastavnom dijelu svačijeg života?
Ajmo realno svakodnevno, jer mislim da je svaki konflikt, svaki odgoj djece, znači sve je to zapravo ako ćemo gledat u obrascu nekakve komunikacije. Sve se to svodi na isto tako da jednom kad naučiš prodajno komunicirat, mislim da cijelo vrijeme prodajno komuniciraš. Meni znaju reci „Vedran pa ti uvijek nešto prodaješ“ valjda je tako.. na neki način.
• U slobodno vrijeme opuštaš se u društvu prijatelja. Koje je tvoje omiljeno alkoholno piće?
Osim što obožavam vina, pogotovo Istru, za mene, „meku“ vina, iz nekog razloga valjda zato što sam malo i patriot, kao pićem sam oduševljen ginom i to me posebno oduševio Old Pilot’s gin koji je isto tako Hrvatski proizvod, opet malo patriotski. Generalno priča o ta dva dečka mi je fenomenalna, znači kako su oni došli do toga i kako su zapravo iz igre i zezancije oni došli do toga da će stvorit gin i onda su stvorili najbolji gin na svijetu! To mi je fenomenalno, znači to je toliko dobra priča da treba biti ispričana još puno puno puta.
• Znamo da puno radiš no reci nam kako balansiraš privatni i poslovni život i koje nove projekte možemo od tebe očekivati u skoroj budućnosti?
Kako balansiram, pa naučio sam stišat telefon, evo to je možda najbolja stvar, nije da ga ugasim ali ga stišam i stišan je većinu vremena jer jednostavno sam shvatio da nisam u poslu hitnih intervencija i ne može se ništa dogoditi toliko kritično da će propast svijet ako se ne javim taj tren. Tako da sam tu osjetio da na taj način balansiram i upravljam svojim vremenom maksimalno. Kada sam doma se trudim bit doma, koliko je to naravno moguće iako danas od doma radim pa je to isto diskutabilno, ali ono koliko god je to moguće trudim se.
Novi projekt koji mi je možda sada trenutno aktualan i kojemu se jako veselim je „Prodajni mindset“ emisija na kojoj radim u kombinaciji sa kolegom Sašom Tenodijem. Uskoro će ići live prva pilot epizoda i za prvu godinu ideja je snimiti 26 epizoda, dakle svaki drugi tjedan da ide van i onda se bliže i konferencije koje će se isto zvati „Prodajni mindset“ ..šta ćemo drugo, možda i summit jednog dana tko zna..
Paralelno zalažem se za pozicioniranje prodaje kao ozbiljne profesije, znači da nije ono situacijski da završiš u prodaji jer jednostavno si završio u prodaji, nego da postoji na neki način neka služba edukacije za prodaju. Ne kažem da ćemo stvarat gotove prodavače na tom tako nečemu ali ćemo ljude potaknut da razmišljaju možda prodajno i da vide da prodaja nije samo muljanje, laganje i glupiranje. Mnogi to trenutno tako rade i doživljavaju, tako da ajmo reći da želimo dignuti prodaju na jednu višu razinu i evo to je projekt koji u suradnji sa jedinim visokim učilištem dogovaramo. Ne znam hoće li uspjeti ili ne ali evo veselim se pokušat.
• Za kraj nam reci koji medij najradije čitaš/pratiš i zašto, te što misliš o društvenim mrežama i da li ih i kako koristiš?
Od Lifestyle portala pratim TheFlow.hr, inače naravno sve živo o autima čitam što me zanima jer mi je to hobi i strast, a od nekakvih društvenih mreža i toga najviše koristim LinkedIn. To je poslovno profesionalna mreža i uspio sam si postići tamo da sam već recimo na neki način prepoznat, čime sam jako zadovoljan.
Ja sam za društvene mreže ako se ljudi znaju kontrolirat. Ono što je prokletstvo društvenih mreža je da se ljudi zaborave bavit svojim životom i samo gledaju što drugi rade. U poslovne svrhe da a u privatne svrhe, ljudi smirite se samo i kontrolirajte se. Fokus na sebe i nije bitno što drugi rade, gledajte što vi radite, ne morate se stalno uspoređivati sa drugima.
• Vedrane drago nam je što smo te intervjuirali i hvala ti na tome i veselimo se tvojim idućim poduhvatima koje ćemo isto tako pratiti putem našeg medija.
Hvala Vama i ja se veselim budućoj suradnji.
Autor : TheFlow.hr
Fotografije : Andreja Rezniček Mehun
Prostor : Destilerija Duh u boci